Obnavljam se svaki put kad si dopustim da temeljito krenem kroz proces. Dopustim si doći do dna, do tla, do kopna. Vraćanje natrag nije nužno kraj igre, ali ako ne dođem do dna stvari, nikad se neću moći obnoviti.
Dopustim si podići pogled. Protegnuti se.. Udahnuti i izdahnuti.. Uzdižući se prema svjetlu odbijam ostati u sjeni svoje prošlosti. Svaki put kad si dopustim luksuz probavljanja procesa kroz koji prolazim bez osjećaja žurbe ili pretjerane vezanosti za bilo koji njegov dio, moja se energija obnavlja.
Obnavljam se svaki put kad se sjetim da život nije nešto što shvaćam, već nešto za što pronalazim način da budem u partnerstvu. Svaki put kad pokušam svesti svoje mogućnosti u definitivan odgovor, ubijam energiju svega ostalog što pokušava teći prema meni. Oslobađam se potrebe da znam kako, što, gdje ili s kim će stvari funkcionirati i umjesto toga fokusiram se na smjer prema kojemu se osjećam privučen u ovom trenutku. Svaki put kad skupim svoju energiju, prisjećajući se iz prošlosti, ponovno ulažem u sebe, u ovaj trenutak i sve mogućnosti koje on posjeduje.
maRin 