naRona

Arheološki muzej Narona, specijalizirani muzej u Vidu kraj Metkovića koji se sustavno bavi prikupljanjem, obradbom, istraživanjem i prezentacijom arheološke građe s područja antičke Narone. Sagrađen je 2007. iznad antičkoga hrama – augusteja (podignut oko 10. pr. Kr. u čast cara Augusta) i prvi je in situ muzej u Hrvatskoj. Najznačajnija je skupina od 17 mramornih skulptura koje predstavljaju rimske careve i članove njihovih obitelji, među kojima se ističu kipovi cara Augusta i carice Livije. Muzej je koncipiran kao arheološki park, a osim rekonstruiranoga hrama s kipovima obuhvaća ostatke zidova drugih građevina koje su pripadale antičkoj Naroni te bogat arheološki materijal. U postavu je izloženo oko 900 predmeta iz antičkoga razdoblja, pronađenih tijekom istraživanja koja se na području Vida provode od 1877 (ulomci skulptura, novac, staklo, predmeti od metala i kosti, keramika), a koji prate povijest naselja od kraja III. st. pr. Kr. do XV. st.

U Naroni su se širili i poštovali mnogi poganski kultovi: Jupitera, Eskulapa, Merkura, Marsa, Fortune, Venere, Dijane, Cerere, Neptuna, Mitre, Libera, ali i orijentalnih božanstava, kao što je božica Izida, čija se bista od alabastera nalazi u Arheološkoj zbirci u Vidu.

Povjesničari su smatrali da je Narona propala početkom 7. st. kada je počela tzv. selidba naroda. Međutim, izvjestan kontinuitet života nastavlja se tijekom 8. i 9. st., vjerojatno na periferiji Narone.

Vid – Dubrovačko Neretvanska

Malo o Neretvanima prije kršćanstva.

Neretvanska kneževina je bila starohrvatska država na području današnje južne Hrvatske (splitsko-dalmatinska županija i dubrovačko-neretvanska županija). To je povijesno područje između rijeka Cetine i Neretve. U 10. stoljeću spominje se kao Paganija (zemlja pogana) i Arenta (Narenta), a od početka 12. stoljeća kao Maronia ili Mariania (zemlja uz more, Pomorje) te Krajina (nakon priključenja Humskoj zemlji).

Neretvani, su staro hrvatsko pleme. U 7. stoljeću naselili područje od Neretve do Cetine i susjedne otoke. Vladali su Mljetom, Korčulom, Bračem i Hvarom. Tijekom prvih stoljeća opstojnosti imaju samosvojan razvoj. Slovili kao umješni gusari i nepremostiva prepreka mletačkoj prevlasti na ovom dijelu Jadrana.

Stanovništvo je bilo nazvano po rijeci Neretvi, Neretljanima ili Neretvanima. U latinskim izvorima ih se naziva Narentani, a u grčkima Arentanoi.

Za razliku od susjednih krajeva, stanovnici Neretvanske kneževine su zbog jake izoliranosti i smatranja da je kršćanstvo sredstvo prisile, imali raširenu pogansku, nekršćansku vjeru, tako da su ovi Hrvati dobili ime “pogani”, a zemlja “Poganska”, lat. Pagania.

Stanovništvo se većinom bavilo ribolovom te uzgojem smokava i maslina. Međutim najunosniji posao je bilo gusarenje. Mletački trgovački brodovi prolazili su Jadran hrvatskom obalom jer je lakša za plovidbu od talijanske, a to iskoristili Neretvani i svojim brzim sagenama pljačkali sve strane brodove, pogotovo mletačke, a to je par puta uzrokovalo rat. Neretvane je tek smirio kralj Petar Krešimir IV.

U mletačkoj kronici Corona Venetorum, sastavljenoj od dvije kronike (jedna iz 15., a druga iz 16. stoljeća) navodi se Domagoja da je “princ Neretvana” (“Domoghoi, prinze de Narentani“).

Neretvani, u ratu se nisu koristili velikim velikim brodovima, nego malim lađama tzv. sagene. One su, pretpostavlja se, bile varijacija vikinških lađa, a nosile su do najviše 40 ljudi. Međutim imali su još manja plovila kondure, koje su nosile oko 15 mornara. Za svakidašnje poslove koristili su, i još uvijek koriste svoje autohtono plovilo neretvansku lađu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s