Vatra ..

Vatra je predmet kulta od naj­drevnijih vremena. Štovana je pod otvorenim nebom i u hramovima, na kućnim ognjištima, kao i u nutrini čovjeka. Podizani su joj oltari na prirodnim ili umjetnim bregovima i piramidama. U njenu čast građeni su velebni hramovi, jednako kao i obične drvene štalice ili mali kućni larariji, oltari. Čak i danas gotovo svaki grad i svako selo imaju neku svoju svečanost posvećenu vatri koja iz godine u godinu privlači brojne sudionike.

Pitamo se, zbog čega su naši preci s tolikom predanošću štovali vatru? Je li iz strahopoštovanja ljudi na primitivnom stupnju razvoja, kako to već nekoliko stoljeća tvrdi struja znanstvenog pozitivizma? Prema ovom tumačenju, ljudi iz predlogičkog razdoblja po­vijesti su zbog vlastitog straha fantazijom zaogrtali neshvatljive prirodne pojave. Štovali su ih pokušavajući se na taj način zaštititi od opasnosti pred nepoznatim, čudnim i fascinantnim, a ima li išta fascinantnije od vatre, bilo da se radi o plamenu, gromu ili sunčevoj toplini i svjetlosti? Međutim, ovakva tumačenja teško mogu objasniti zašto su bogovi vatre istovremeno povezivani s umom, poput npr. grčkog Prometeja čije ime znači “Onaj koji predviđa”.

Danas moderne znanosti poput kvantne fizike, ekologije, sistemske biologije, psihologije i drugih, pomalo dokidaju kartezijansko-mehanicističku sliku svijeta i dolaze do spoznaje da je univerzum živa, međuovisna i interaktivna cjelina. Na sličan način filozofija povijesti, još jedna relativno mlada znanstvena disciplina, mijenja naše predodžbe o starim kulturama i njihovim spoznajama, uviđajući da ono što je donedavno smatrano predlogičkim i infantilnim sadrži dublji smisao. Kada su stari filozofi tvrdili da je svijet sastavljen od elemenata, nisu pri tome mislili na kemijske elemente koje mi poznajemo, već na četiri oblika ili stanja svega postojećeg: tvarno, energetsko, psihičko i mentalno stanje. Nazvali su ih zemlja, voda, zrak i vatra prema njihovim vidljivim manifestacijama: krutom, tekućem, plinovitom i ognjenom stanju fizičke materije. Međutim, za njih su to bile samo četiri od ukupno sedam manifesta­cija univerzuma. Peta koju su Grci nazivali eter (grč. aither: gornji, viši zrak) tek je djelomično dostupna našoj svijesti, a preostale dvije za sada potpuno izmiču našoj sposobnosti poimanja. Prema njihovim riječima, svi elementi proizlaze iz jednog, odnosno sve ima istu bit.

Četiri elementa se međusobno prožimaju počevši od vatre, najsuptilnije, pa do zemlje, najgrublje materijalne forme. Vatra je pokretački element, onaj koji oživljava, potiče i preobražava niža tri stanja. U Rg Vedi (X -190,1,3) čitamo:

Iz usplamtjelog žara,
Sunce i Mjesec stvorio je
Dosljedni Stvoritelj,
I dan i zemlju,
I zračno prostranstvo,
Zatim svijet.

Platon u Timeju piše da elementi proizlaze jedni iz drugih matematičkom pravilnošću, te razvija teoriju prema kojoj oni na temelju međusobnog privlačenja i odbijanja stvaraju i razgrađuju složena tijela. Pošto je od četiri elementa vatra oduvijek smatrana primarnom, ne treba nas čuditi da bogovi Vatre imaju temeljnu važnost u većini panteona. U stvari, moglo bi se čak reći da u starim religijama postoje samo bogovi Vatre, povezani s različitim manifestacijama koje ona može poprimiti: stelarna (zvjezdana) vatra, sideralna (eterična) vatra, mentalna vatra, psihička vatra, energetska vatra (vatra vode) i vatra zemlje.

Većina navedenih aspekata simbolizma vatre može se vidjeti u naj­starijem i najpoštovanijem božanstvu drevnog indijskog panteona predstavljenog u Rg Vedi, Agniju. On je vatra (oganj) i bog Vatre. Povezuje se sa svim ostalim bogovima vatre, bilo da se radi o Suryi (Sunce, stelarna vatra), Ušas (Zora, nutarnja vatra), Indri (eterična vatra), itd.

U Atharva Vedi piše: Agni se nalazi u zemlji, Agni se nalazi u biljkama, Agni je u vodi, Agni je u kamenju, Agni je u ljudima, a također u kravama i konjima. I dalje: Na nebu je Sunce, u zraku je zraka, na zemlji je vatra,…

U svim kulturama svijeta susrećemo slična simbolička obi­lježja bogova vatre, bilo da su sva pridodana jednom božanstvu, ili su raspodijeljena između više različitih bogova. Tako npr. u grčkoj kulturi pored Prometeja koji simbolizira vatru uma nalazimo Hestiju, božicu ognjišta, Hefesta, boga kovačke vatre i Heliosa, boga stelarne vatre. U Egiptu je staro božanstvo Ptah bog kreativne inteligencije, odnosno božanske mudrosti, sličnih atributa kao i grčki Prometej, dok Horus predstavlja Sunčevu vatru, te je opisan na način sličan Agniju. Drevni Meksikanci štovali su Huehueteotla, čije ime znači „Stari-stari bog vatre”, a predstavlja sveprisutnog boga stvoritelja, gospodara blizine i zajedništva.

Značenja svečanosti vatre

Premda znamo da su najstariji poznati kultovi vatre povezani uz Atharvane, svećenike boga Agnija, o njima ne znamo gotovo ništa. Znamo da su štovali vatru na oltarima u prirodi, često na vrhovima brda. No ni jedan oltar njihovog kulta nikad nije pronađen. Moguće je da su oltare podizali samo za te prilike i potom ih uklanjali, jer njihovi nasljednici, bramani prilikom svojih obreda postupaju upravo na taj način. Vrlo malo znamo i o drugim drevnim kultovima vatre. Ono što nam ipak može pomoći da shvatimo suštinu tih obreda i svečanosti je simboličko značenje koje proizlazi iz osobina bogova Vatre.

Vatra je prvenstveno smatrana stvaralačkom snagom, te sredstvom obnove kroz pročišćenje i žrtvu. Kao takva ona je životna snaga koja stvara i obnavlja kroz godišnja doba. Zato su upravo solsticij i ekvinocij, kao kardinalne točke godišnjih ciklusa povezani s ceremonijalnim događanjima i svečanostima, jer se tada mijenja odnos snaga svjetla i tame. Tako na zimski solsticij prestaje prevlast tame i svjetlo počinje rasti. To je vrijeme svečanosti posvećenih čuvanju vatri svetih ognjišta. Ceremonijalno se obnavlja kozmička drama stva­ranja svijeta pri čemu se pali nova vatra kao što pokazuje staroslavenski običaj paljenja badnjaka, noć uoči Božića. Obredna vatra, običaj paljenja vatri (krijes, kres, kris, koleda, svitnjak i dr.) vezan uz sezonu koja prati obrat Sunca i određene blagdane u godini. Povezan je sa solarnim vjerovanjima, prema kojima se na taj način, imitacijom nebeske vatre, tj. Sunca, ono štuje i pomaže u doba solsticija; drugo je tumačenje u svezi s narodnim vjerovanjima u naravnu i nadnaravnu, zaštitnu (apotropejsku, od zlih sila i bolesti), ljekovitu (kurativnu) i očisnu (lustrativnu) snagu svjetla i topline tih vatri, kao i garišta, te ugaraka i pepela. Zato su se ljudi nastojali približiti vatri da ih dotakne svjetlost i toplina, preskakivali su i prevodili stoku preko vatre i garišta, a ugarke i pepeo bacali su po njivama, voćnjacima i vrtovima. Paljenje krijesa bilo je praćeno vikom i bukom, katkad pucnjavom, što je također trebalo otjerati zle sile i bolesti.

Agni

U proljeće vatra Sunca pokreće vode života. Za mnoge civilizacije to je početak godine. Ali tom početku treba prethoditi obnova i pročišćenje. Obredi i svečanosti koji prethode proljetnom solsticiju imaju tu svrhu, poput npr. poklada. Karnevalska ludovanja i maškaranja služe tome da sudionici kroz ples i veselje izbace iz sebe negativnosti nakupljene tijekom godine, koje se potom obredno spaljuju kao fašnik. Nakon toga slijedi obnova kroz post i korizmu. Na ljetni solsticij, kada je snaga vatre na vrhuncu, ceremonijama poput Ivanjskih krijesova veliča se njena blagotvorna i ljekovita moć kojom se blagoslivljaju usjevi i blago. Na jesen kada nutarnja vatra omogući zrelost plodova, svečanostima i žrtvama u znak zahvalnosti obilježavao se završetak godišnjeg ciklusa.

Pošto je čovjek prirodno biće, godišnji ciklusi utječu i na njega. Utoliko svetkovine vatre nisu samo društvene svečanosti, već i prilike za pročišćenje i obnovu čovjeka. S tim je u vezi još jedan simbolički aspekt vatre. Ona je sredstvo transformacije i transmutacije, koja se odvija kroz alkemijski proces, čime se postižu oblikovna i sadržajna promjena. Kovačke vatre mijenjaju oblik metala, vatre atanora mijenjaju olovo u zlato. Vatrom uma čovjek može dosegnuti znanje, a duhovnom vatrom može biti prosvijetljen. Za izvorni bramanizam vatra i čistoća su sinonimi koji ukazuju na proces i cilj ljudskog postojanja. Cilj tog procesa može se sažeti u slijedećoj rečenici iz Sumyuttanikaya Upanišade: Moje je srce ognjište, plamen je ukroćeno Ja.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s