Nekoliko dana tek bijah na svijetu,
Vjetar me donese na ovu zemlju.
Čas prkosom, čas nježnošću
Prljah svoju čistu dušu.
U srcu vatru razgorih,
Iz očiju suza pustih,
Zbog prohtjeva šejtanskih
Ni trenutka sretan ne bijah.
Na koncu, kad dođe kraj svemu,
U žetvu svojih plodova krenuh;
Nit´ tko zna kamo otiđoh,
Nit´ sâm znam gdje bijah.
Ibn Sina (Avicena, 980. – 1037.)