Sve što želim saznati znala sam već davno, pa zaboravila. Vjerujem da sam najbolje znala u početku, kao što cvijet zna kako će rasti i u koji čas će otvoriti latice. A čitav kasniji život, pjevanje, to je borba da se sjetim kako se otvaraju latice, kako se postaje ono što jesi. I, na kraju, ako samo ne odustanem od muke, možda ću opet prodrijeti do početka i postati cvijet koji zna što mu valja znati. – Vesna Krmpotić
maRin 