Kad sumnjam, odem leći. Kad sam ljut, usredotočim se na svoje disanje. Kad sam energetski prazan, pronađem načine da bar na nekoliko minuta budem sam kako bih se podsjetio da sam vrijedan njege koja mi treba. Uklanjam sve ono što iritira moj sustav i upijam ono što ga podržava. Znam da su moje osjetljivosti moje tijelo koje mi govori. Mogu se protiv toga boriti, ignorirati ili se dati u to – prihvatiti. To prihvaćanje uvijek donese smirenost. Mir je moje ponovno rođenje.
Ako druge ostavim da se pitaju da li mi je stalo , to neće pomoći našim zajedničkim interesima. Poduzimam mjere predostrožnosti kako bih ograničio bilo kakvu količinu kaosa. Kad i gdje je to moguće, trudim se održavati svoju stranu ulice čistom. Jer kad drugi budu htjeli doći do mene u posjetu, ne moraju zaostajati tražeći put kroz moju odbačenu prtljagu.
Namaste!
maRin 