Ja imam riječ kiša. Ona je česta moja riječ.Kada ne znam što ću, kada nitko ne zna, kada je vedro i mračno, kažem dođi kišo, idi kišo, dobra kišo.
I ona dođe, šumi svoje lijepo š u mojoj glavi, u lišću, po krovovima, po čitavoj Korčuli, čak i u snu.
Kolikom blagošću je Bog ispunio njezin šum.
Dok žamori, zaboravljam što treba zaboraviti, sjetim se čega se treba sjetiti, učini mi se da me ovdje nije bilo dugo, možda od početka.