Srce, pravo mjesto svijesti

Naše srce neumorno kuca svaki dan – danju dok smo aktivni, noću dok spavamo, sanjamo ili smo u dubokom snu.

No, što je to što ga pokreće?

Životna sila, prana, duhovna energija..

Mnogo je naziva za ono što našem fizičkom srcu daje životni impuls, no teško je točno imenovati nešto što je fizički nevidljivo i neopipljivo, ali znamo da postoji jer to osjećamo u srži svog bića.

Baš kao što je srce središte našeg fizičkog tijela, tako postoji i centar naše duhovnog bića.

Srce snažnije od uma

Duhovno srce, koje je izvan prostora i vremena, puni naše fizičko srce duhovnom energijom s kojom se rađamo.

Uloga fizičkog srca u našem tijelu od neprocjenjive je važnosti.

Naime, svi znamo da bez nekih organa možemo živjeti, ali bez srca to nije moguće.

O njemu ovisi rad svih drugih organa. Također, zanimljivo je to što, kad god pokazujemo na sebe, obično dlan ruke stavljamo na vlastito srce.

Srce je daleko moćnije i od uma, a to nam dokazuje i znanstveno istraživanje koje je pokazalo da je magnetsko polje srca čak 5000 puta jače od magnetskog polja mozga!

Ono čak ima i svoj mali mozak te funkcionira neovisno o našem mozgu.

Srce je centar emocija, intuicije, duhovne energije i iscjeljenja i jako je važno da je ono otvoreno za primanje i davanje.

Određene traume i šokovi koje za života doživimo dovode do toga da zatvaramo svoje srce, a na taj način onemogućujemo vlastito iscjeljenje jer u tom slučaju duhovna energija više u nas ne može ulaziti.

 

Fizičko i duhovno srce – jedna cjelina

Kao što sve ima svoju duhovnu, onostranu dimenziju, tako je ima i naše srce.

Fizičko srce ima yang odlike, a duhovno, suptilno srce ima svojstva yina.

Yin i yang čine jednu cjelinu, stoga ova dva srca moraju biti u harmoniji.

Jedini put do duhovnog srca vodi upravo kroz naše fizičko srce, a to znači da se o njemu moramo brinuti, slušajući njegov glas i vodeći se njegovom mudrošću.

 

Hridaya ili duhovno srce

Dok se na Zapadu uglavnom bavi našim fizičkim srcem, u Indiji, primjerice, uglavnom se govori o – duhovnom srcu ili hridayi.

To srce sjedište je svijesti, našeg višeg ja i atmana, kojeg su jogiji i mistici slavili od davnina.

Oni koji su dostigli prosvjetljenje to srce opisuju kao beskrajan prostor koji u sebi sadrži cijeli univerzum.

U jogijskoj tradiciji o tom srcu govori se kao o „skrovitoj špilji“ u kojoj trebamo ostaviti svoj um jer on iz nje i dolazi, u njoj se rađa.

O špilji srca govori se i u drevnim Upanišadama.

Pod riječju „hridaya“ misli se i na ultimativnu stvarnost našeg bića, na ono što mi istinski jesmo.

Hridaya je zapravo mjesto na kojem nestaje naš ego u trenutku kada kroz meditaciju spoznamo sebe i  otkrijemo svoju pravu realnost.

Veliki indijski mistik Sri Ramana Maharshi, na pitanje gdje se nalazi duhovno srce odgovorio je: „Ovdje leži srce, dinamično duhovno srce. Zove se Hridaya i nalazi se na desnoj strani prsnog koša… Kroz meditaciju možemo naučiti pronaći sebe u špilji ovoga srca.“

Povezivanje s duhovnim srcem

Kako bismo zaronili u to svoje duhovno srce, kao u Rumijev „ocean“ ili Maharshijevu „špilju“, morate boraviti u tišini srca, u tišini svog bića, biti potpuno mirni, odbaciti buku uma, koja nas udaljava od središta, te sav svoj fokus, usmjeriti prema unutra.

Dok sjedimo u tišini zatvorenih očiju, osjetite vibraciju, impulse i titraje koji dolaze iz našeg prsnog koša.

Povezivanje s vlastitim srcem naš  je najintimniji kontakt s Istinom.

Snaga suosjećanja i ljubavi

Kada smo povezani s duhovnim srcem, mi istinski suosjećamo sa svim živim bićima i volimo bezuvjetno.

Jer iz duhovnog srca samo takva ljubav teče – to je ljubav koja ne postavlja pravila, ograničenja i uvjete.

Naše duhovno srce nas bezuvjetno voli.

Duhovno srce zna da je svatko jedinstven baš takav kakav jest, stoga u njemu nema mjesta za osudu.

Ono zna da smo svi mi dio jedne velike cjeline i da smo u svojoj najdubljoj srži neodvojivi jedni od drugih.

Kakva korist od toga da znaš bilo što ako još uvijek ne znaš tko si ti.

Sri Ramana Maharshi jedan je od posljednjih velikih indijskih rishija koji je živio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Ovaj skroman i samozatajan čovjek koji je stekao uvid u pravu prirodu svog bića nije svijetu ponudio još jednu religiju.

Umjesto toga dao je jednostavnu direktnu metodu samoistraživanja koju može prakticirati svatko neovisno o kulturi, vjeri i tradiciji iz koje dolazi.

Nakon što je doživio samorealizaciju ili prosvjetljenje, k njemu su se počele slijevati rijeke ljudi.

Iako nikada nije putovao, držao predavanja niti pisao knjige, glas o njemu daleko se pročuo.

Živio je i spavao u skromnoj prostoriji u kojoj je dan i noć stajao na raspolaganju posjetiteljima iz cijeloga svijeta, kako bi odgovarao na njihova pitanja, kako bi umirio njihov um ili im prenosio znanje u tišini.

Brojni ljudi koji su ga posjetili kažu da su se „kupali“ u blaženstvu njegove prisutnosti koja je u njima budila čistu radost.

Njegovo je učenje na zapad prenio Arthur Osborne, koji je s njim proveo čak 30 godina.

I kako sam Osborne kaže, Ramana Maharshi nije bio „filozof koji je razrađivao svoj sustav, nego realizirani čovjek koji je spoznao vlastitu prirodu i koji je govorio samo na temelju direktnog iskustva“.

To je hridaya ili duhovno srce.

Srce – pravo mjesto svijesti

Ramana je govorio kako je pravo mjesto naše svjesnosti – srce.

O postojanju tog duhovnog srca govore i neki drevni  tekstovi poput Upanišada i Biblije.

„Da bismo vidjeli to srce, dovoljno je da svoju pažnju usmjerimo prema njemu. Tada se um gasi, a rađa se svjetlost srca, kaže Ramana.

Poučavanje u tišini

Unatoč direktnom znanju, zbog kojeg su ga nazivali jnanijem, „onim tko zna“, Ramana Maharshi jako je malo govorio.

Jednom je rekao o važnosti tišine: „Jedan čovjek može sat vremena slušati nečiji govor i otići, a da ne bude potaknut na promjenu svog života. Drugi, koji boravi u svetoj prisutnosti, neminovno dobiva drukčiji pogled na svoj život.“

Dok bi Ramana Maharshi sjedio sa svojim učenicima i posjetiteljima iz cijelog svijeta, njegove su oči sjale neopisivim blaženstvom…

U toj se tišini odvijao tihi dijalog između njegova srca i srca svih prisutnih.

2 thoughts on “Srce, pravo mjesto svijesti

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s