Igračka vjetrova – Tin Ujević

“Igračka vjetrova” izbor je iz Ujevićevih proznih i lirskih djela, koja nosi naslov po istoimenoj pjesmi, koja se također nalazi u zbirci. Zbirka je sukus pjesnikovih djela iz raznih vremenskih razdoblja. On sadržava i pjesme kojima naglašava osobne boli i tragedije, tajne njegove duboke, ali netjelesne ljubavi, pjesme o ljudskoj slozi i bratstvu, refleksivne pjesme koje sadržavaju filozofska promišljanja, a onda i kozmičku čežnju za visinama, a na kraju i one u kojima se jasno vidi Ujevićevo pomirenje sa životom.

Pjesme obuhvaćaju sve tipove njegova stila – od otvorenog, slobodnog stiha, koji svojim intelektualnim sadržajem odiše modernom, pa do zatvorenih formi koje su ispoljavale njegove unutarnje tjeskobe. U pjesmama pronalazimo elemente ekspresionizma, čak i dadaizma kao još jednog oblika pobune protiv ustaljene forme, a onda i nadrealističke opise koji jedini svojom formom mogu opisati katkad kaotično stanje pjesnikova uma.

“Igračka vjetrova” naslov je koji zasigurno najbolje opisuje Ujevićev boemski život koji se često oslikavao u njegovim stihovima. Lirika nastala iz njegovog pera odlikuje se raznolikim formama i pjesničkim zahvatima, nošena kao igračka vjetrova na razne strane, što se čini veoma prikladnim naslovom za zbirku sabranih djela.

Igračka vjetrova – analiza pjesme

Tin Ujević poznat je po svom boemskom načinu života. Bacan je kroz život kao igračka vjetrova koji pušu s raznih strana. Možda ova pjesma najbolje i objašnjava njegov intimni život, pjesničko djelovanje i doživljaj smisla života. Tri katrena u kojima se pravilno izmjenjuju rimovani deseterci i osmerci odražavaju nekoliko centralnih misli. Prva strofa uputa je apostrofiranom pojedincu: “Pati bez suze, živi bez psovke,/ i budi mirno nesretan“. Na prvu se ovi stihovi mogu tumačiti kao Ujevićevo priklanjanje stoicizmu, mirnom trpljenju života koje dovodi do duhovne katarze i pravog smisla bitka. No, već naredni stihovi kao da nose poruku – makni se od nevolja i nemoj patiti, jer nemaš ništa od toga, život je prekratak: “Tašte su suze, a jadikovke/ ublažit neće gorki san“.

Druga strofa naslućuje elaboraciju naslova: “Podaj se pjanom vjetru života“. Poruka je to lirskom “ti” da se prepusti vjetru života i bude njegova igračka. Epitet “pjan” arhaistični je način izražavanja tipičan za Ujevića, ali upotreba tog pridjeva, govori i o pjesnikovom poimanju života. Za njega je on nestalan, promjenjiv poput vjetra, ali pijanog vjetra koji čas radi jedno, a čas drugo i donosi nepredvidive situacije. Ne samo da smatra da prepuštanje vjetru života donosi nepoznato, nego tjera čovjeka “u luđi polet”, avanturu života. Možda smo čuli narodnu mudrost koja kaže da život počinje onda kad prijeđemo svoje granice, a to je i smisao ovih Ujevićevih riječi.

Treća strofa najviše odražava njegov intimni doživljaj života i autorefleksiju. Boemski život kakvim je živio učinio je od njega “cvijet što nema korijena“, nikome ne pripada i nitko ga ne vuče k sebi. No korijenje o kojem pjesnik govori nije nužno ono koje označava obitelj, dom. Nepostojanje korijenja figurativno je nepostojanje vlastitih ograničenja i uskih svjetonazora koji nas vežu za jedno mjesto ili jedno te iste okolnosti. Tek kada sami sebi prerežemo korijenje, proširimo vidike i prepustimo se vjetru života možemo živjeti onako kako nam je namijenjeno: “za let si, dušo, stvorena“.
O antologijskoj vrijednosti pjesme govori i činjenica da je posthumna zbirka sabranih djela Tina Ujevića nazvana naslovom ove pjesme, što govori i o njenom prepoznatom autobiografskom elementu.

Bilješka o autoru

Tin Ujević rodio se u Vrgorcu 5. srpnja 1891. godine. U Imotskom je završio prva tri razreda pučke škole, a u Makarskoj sve ostale razrade. 1902 godine preselio se u Split gdje je pohađao klasičnu gimnaziju te je u isto vrijeme živio u sjemeništu. Iako je trebao postati svećenik, odustao je i 1907. godine je maturirao.

1909. godine stigao je u Zagreb gdje je upisao studij filozofije, hrvatskog jezika i klasičnu filologiju.

1913. godine otišao je u Pariz gdje je ostao šest godina. Za to vrijeme radi na ujedinjenju Hrvata i Srba, no 1917. godine će odustati razočaran zbog ljudi s kojima je kontaktirao, a ništa od toga nije urodilo plodom.

Nakon povratka iz Francuske kratko je boravio u Zagrebu te vrlo brzo odlazi u Beograd. Tamo je objavio i svoje prve zbirke “Lelek sebra” i “Kolajnu”. Odlazi u Sarajevo gdje živi od 1930. do 1937. godine. Tamo je objavio još dvije zbirke pjesama “Auto na korzu” i “Ojađeno zvono”. Period od 1937. do 1940. godine proveo je u Splitu, a vrijeme netom prije smrti u Zagrebu gdje je boravio od 1940. do 12. studenog 1954. godine kada je umro.

1950. godine objavljena mu je zbirka “Rukovet”, a 1954. godine kada je umro izašla mu je lirska zbirka “Žedan kamen na studencu”.

Cijeli njegov život mogao bi se okarakterizirati kao život boema a zarađivao je kao književnik.

Nakon smrti u Zagrebu od 1963. do 1967. godine izlaze mu “Sabrana djela”.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s