Drugi mjesec u godini, ime dobio od riječi februa koja označava obredno sredstvo čišćenja. Ovaj mjesec je ujedno i najneobičniji mjesec, jer upravo on je žrtva našega kalendara, pa kako bi godina bila skladno uštimana, on povremeno, u prijestupnoj godini mijenja broj dana.
U staroj rimskoj religiji, Februus, čije ime znači “pročišćivač”, bio je bog pročišćenja. Pod istim imenom su ga obožavali i Etruščani, kao boga pročišćenja, pa i podzemlja. Za Etruščane je Februus bio i bog bogatstva (novca / zlata) i smrti, obojica povezana s podzemljem na isti prirodan način kao s poznatim rimskim bogom Plutonom.
Februus je postao rimski Febris, božica groznice (febris na latinskom znači groznica, fibra u Dalmaciji) i malarije. Oni su vjerojatno povezani sa znojenjem groznice, što se smatralo postupkom čišćenja, ispiranja i pročišćavanja.
Februar je možda nazvan u čast prastarije Februa (također Februalia i Februatio), proljetnog festivala pranja i čišćenja. Februus-ov sveti mjesec bio je Februarius (od Februa), odatle engleski February, mjesec koji je imenovan za proljetni festival pročišćenja Februa / februalia , koji se odvijao 15. tog mjeseca.
Ove proljetne pročišćavajuće aktivnosti dogođale su se otprilike u isto vrijeme kada je Lupercalia, rimski festival u čast Faunu, kao i vuk koji je njegovao Romula i Remusa, tijekom kojih su također vršene žrtve i obredna pročišćenja. Zbog ove slučajnosti, dva boga (Faun i Februus) često su se smatrali istim entitetom.
Budući da najčešće ima 28 dana, ovo je jedini mjesec u godini koji može proći bez punog Mjeseca za svoga trajanja. U narodu se veljača još naziva i veljača prevrtača zbog vremena koje u tom mjesecu često mijenja svoju ćud.
Riječ veljača (a kod većine naroda februar, february i slično), dolazi od latinske riječi februum, što znači pročišćavanje. Naime, u starom rimskom kalendaru svakog 15. veljače održavao se ritual pročišćenja od grijeha zvan Februa.
U hrvatskom jeziku nije posve jasno zašto se veljača zove tako, ali se pretpostavlja da označava sve dulje dane koji postaju veći, odnosno velji. Stari hrvatski nazivi za ovaj mjesec su svečen (prema blagdanu Svijećnici 2. veljače), veljak i svičan.
Kod Anglosaksonaca veljača se u povijesti nazivala solmonath (mjesec blata) ili kale-monath (termin vezan uz zelje). U finskom jeziku veljača se još nazivala hemikuu, što bi značilo ‘mjesec bisera’ jer se tada obično topi snijeg, pa stvara kapljice po drveću koje se opet smrznu i nalikuju biserima. U Ukrajini naziv na veljaču znači i led ili jak mraz.
Siječanj i veljača zadnji su dodani u rimski kalendar jer su stari Rimljani u početku smatrali da zimski period ne treba razdjeljivati na mjesece. Dodao ih je rimski kralj Numa Pompilije 700. godine prije Krista.
Veljača je dugo prema rimskom kalendaru bila posljednji mjesec u godini, a ne drugi.
Veljača je često znala imati i 23 ili 24 dana.
Budući da najčešće ima 28 dana, ovo je jedini mjesec u godini koji može proći bez punog Mjeseca za svoga trajanja.
Veljača počinje na isti dan u tjednu kada i ožujak te studeni u tekućoj godini, a kada je godina prijestupna, na isti dan počinje i kolovoz.
Simboli veljače su cvjetovi ljubičica i jaglac, a kamen ametist.
Prema gregorijanskom kalendaru koji se koristi gotovo u cijelom svijetu, postoje ‘obične’ i prijestupne godine. Obična godina ima 365 dana, dok prijestupna ima jedan dan više, i to baš 29. veljače.
Prijestupna se godina javlja svake četiri godine zbog toga da bi se kalendarska godina lakše uskladila sa solarnom, odnosno vremenom koje je potrebno da Zemlja završi svoj put oko Sunca. Za to joj je putovanje potrebno oko 365 i jedna četvrtina dana. Solarna godina traje oko 11 minuta manje od 365 i jedne četvrtine dana te se pomoću umetanja dodatnog dana u kalendarsku godinu ona prilagođava kalendarskoj godini.
Na ideju sinkroniziranja kalendarske i Sunčeve godine i dodavanja jednog dana svake četiri godine, prvi su došli Egipćani. Kasnije su njihovu ideju preuzeli Rimljani koji su odlučili da će taj ‘dan viška’ biti upravo 29. veljače.
U narodu se veljača još naziva i veljača prevrtača zbog vremena koje u tom mjesecu često mijenja svoju ćud.
Nešto je toplija od siječnja, srednja temperatura zraka se u veljači kreće oko 3°C na kopnu te oko 8°C na moru. Budući da je zimski mjesec, broj hladnih dana (minimalna dnevna temperatura je manja od 0°C) je visok, no ipak ih ima nešto manje nego u siječnju. Dani su sve duži, sunčevo zračenje je sve jače, sukladno tome raste i temperatura zraka, pa u slučaju malo dužeg razdoblja vedrine, temperatura može narasti do gotovo proljetnih vrijednosti.
Kao i u siječnju, u veljači na vrijeme utječe hladna sibirska anticiklona, čiji je utjecaj ipak nešto slabiji nego u siječnju, pa je otvoren put ciklonama s juga, koje dovode topliji zrak. Ciklonalna aktivnost je veća nego u siječnju, osobito u priobalju, gdje najveći utjecaj imaju sredozemne ciklone. Nama najpoznatija Genovska ciklona, donosi obilnu kišu duž cijele naše obale. U prvom tjednu veljače prosječno se javlja jaki prodor hladnog polarnog zraka, koji najčešće donese snijeg, a zatim i jak mraz.
U središnjoj Europi u prvoj je polovici veljače na snazi europski zimski monsun, poznatiji kao hladni i suhi monsun. Druga polovica veljače je potpuna suprotnost, nastupa toplije vrijeme, a kako veljača odmiče, hladnoće je sve manje, a temperature znatno porastu. Izmjene prodora hladnog polarnog zraka i toplih ciklona s juga, uzrok su prevrtljivosti veljače. Naime, izmjene hladnih i toplih dana su nagle, a raspon temperatura u veljači je prilično velik, kao da se vrijeme ne može odlučiti između hladne zime i ugodnog proljeća.
Gotovo proljetna toplina u veljači izaziva rast i pupanje biljaka. No, kako je veljača najčešće prevrtljiva, s izmjenama hladnoće i topline mnoge od tih biljaka uništi mraz. U veljači se u kopnenoj Hrvatskoj počinje buditi lijeska i neke alergene trave, čempres u priobalju u jeku je cvatnje, a na krajnjem jugu počinju cvasti trave.
Veljača je i mjesec maškaranja i ludovanja, mjesec u kome ljubuju mačke, a zaljubljeni slave svoj dan. Iskoristite stoga i ovogodišnju veljaču za poneku ludost koju si ne možete priuštiti u ostatku godine.
Toplo se nadam, da radi sve vidljivijih negativnih učinaka globalnog zatopljenja na našem jedinom planetu za sada, cijela godina ne postane kao blesava i neobična veljača. Jer bez zime nema ni proljeća.
——————
Slika: William Adolphe Bouguereau – The Nymphaeum (1878.)
maRin 