Ne radi se o mjestu koje fizički postoji negdje u svijetu, niti o nekom položaju ili funkciji. Postoje mjesta u dubinama nas samih do kojih često ne znamo doći, ali kada ih jednom, osjetimo i pronađemo, ona nas daruju mogućnošću dosezanja nekih drugih vrhunaca.
Gdje trebamo biti? To je pitanje puta koje se otvara u čovjeku vezano uz umjetnost zvanu : biti svoj. Mjesto gdje bismo trebali biti ne poklapa se uvijek s mjestom gdje bismo voljeli biti.
Trebamo biti tamo gdje možemo susresti sami sebe, tamo gdje svi naši uzroci i posljedice ukazuju na jasno i ispravno mjesto. Tako možemo steći dovoljno svijesti o našoj istinskoj stvarnosti kako bismo mogli poći dalje na našem putu.
I više od toga: mi učimo da je biti nešto relativno. Nemoguće je govoriti o nekom konačnom stanju čovjeka jer živimo u duhu neprekidnog usavršavanja i promjena.
Biti je predah pred novim početkom..
Odličan tekst.
Hvala Tanja!