Budizam i pun mjesec

Puni mjesec je jedan od najsvetijih praznika u budističkom kalendaru.

Dakle, ima smisla da se u budizmu pun mjesec  smatra svetim. Pun mjesec se smatra povoljnim periodom, ispunjenim obiljem duhovne energije.

I, kao u Buddhinom slučaju, tada dominira određena vrsta energije koja uzrokuje transformaciju.

U budizmu, uobičajena praksa je udaljiti se od svega izvanjskog i pokušati vidjeti veću sliku, što je praksa koju nazivamo svjesnost. Svjesnost nam pomaže da postanemo promatrač stvari, a ne samo njihov vršitelj.

Prakticiranje svjesnosti pomaže nam da zauzmemo neutralan stav i jasnije vidimo stvari. Kada smo u stanju to učiniti, počinjemo se buditi.

Dakle, promotrimo pun mjesec na ovaj način, u cijelosti. Kada svjesno promatramo život, mi usporimo. Zastanemo i pitamo se:  „Što se zapravo događa?“

Kada promotrimo pun mjesec, ne vidimo ga samo onakvim kakav on trenutno jest. Jasno nam je da je mjesec prošao svoje putovanje kako bi došao do ove faze, te da ga čeka putovanje koje ga vodi do nestajanja.

Budistima faze Mjeseca predstavljaju put smrti i rođenja, ponavljajući ciklus postizanja punine, koji  zatim počinje iznova od početka.

Kada se mjesečeve faze promatraju metaforički, one predstavljaju buđenje koje se očituje u prirodnom svijetu.

Kao i mjesec, mi uvijek pokušavamo stvoriti nešto sjajno, a zatim se povući i oporaviti.

To je razlog zašto budisti slave pun mjesec s određenim žarom. Poštuju ga kao vrijeme sudjelovanja u posebnim meditacijama, ritualima i potrage u dubljim stanjima mirnoće.

Budisti vjeruju da Mjesec ima jak utjecaj na naš organizam, što je perspektiva koju zagovara astrologija i znanost. Tradicionalno učenje govori da bi na pun mjesec trebali odvojiti više vremena za opuštanje.

Nekada se u budističkim zemljama pun mjesec slavio kao praznik. Ideja je bila da ljudi uzmu slobodan dan od posla i obitelji, kako bi se mogli usredotočiti na meditaciju i molitvu.

Kako bi izbalansirali intenzitet punog mjeseca, sudjelovali bi u aktivnostima koje umiruju duh umjesto da ga aktiviraju.

Tradicionalno budističko društvo služilo se lunarnim kalendarom (koji se temelji na ciklusima Mjesečevih faza), što je u suprotnosti sa solarnim kalendarom zapadnog svijeta (gdje datumi ukazuju na prividni položaj Sunca prilikom njegovog kretanja po nebeskoj sferi).

Promatrajući lunarni kalendar, Mjesec se doživljava kao središte budističkog života.

Budući da je pronalaženje ravnoteže primarni cilj budizma, uzemljavajuće aktivnosti su najbolji način da slavimo vrijeme punog mjeseca.

Dakle, kada mjesec izraste do svoje punine, umjesto da budemo razdraženi i uznemireni, priuštimo si predah.

Odvojimo malo svetog vremena kako bi se bavili stvarima koje nam donose mir.  To može biti čitanje , lagana šetnja u prirodi , vožnja biciklom ..

Moja omiljena praksa za balansiranje su tehnike disanja i meditacija.

U većini budističkih loza, uobičajeno je izvesti posebnu svečanost meditacije na pun mjesec. Ceremonija često uključuje pjevanje prije sjedenja u tišini, a zatim procesiju sa svijećama, u kojoj se slavi Buda.

Bez obzira na naša uvjerenja, mjesec nam daje snažnu potporu za promjenu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s