Močna praznina

Za mnoge ljude osjećaj praznine u njihovim životima znači živjeti tupo i bez smisla. No ovdje nije riječ o takvom značenju praznine, već o praznini o kojoj već stoljećima govori budizam, a danas i kvantna znanost. Budizam kaže da je oblik praznina, a praznina oblik, te da je isto i sa osjećajima, percepcijom, mentalnim obrascima i svjesnost. Praznina znači potpuna odsutnost od svih identiteta, vjerovanja i misli.

Život je holografski doživljaj. Gledajući dublje u bilo koju manifestaciju u životu, možemo pratiti njen sadržaj kroz ono što je nastalo u drugim oblicima u vremenu i prostoru, kao list koji završava svoj ciklus kroz godišnja doba svog života na nekom stablu. Život se izražava kroz sve manifestacije – kao list, kao stablo, kao što i mi. Građeni smo od iste energije kreativne životne sile.

Praznina je potpuni potencijal i sadrži sve mogućnosti. Isto tako, punoća u prostoru i vremenu je nestalna, uvijek se mijenja, tako da možemo reći da je punoća praznina. I to je ta perspektiva koja će transformirati osjećaj praznine koju mnogi ljudi u našem društvu stalno iskušavaju, no kao rezultat neznanja i neimanja svijesti kako su beskrajno povezani s izvorom života.

Kako staviti ovo uzvišeno znanje u praksu tako da možemo kreirati vlastito iskustvo? Mi sebe obično vidimo kao zasebna bića, bića koja djeluju sama za sebe, upravljaju okolišem, ljudima i iskustvima da bi se stvari mogle dogoditi. Ako samo malo napravimo korak naprijed i pogledamo naš svijet, možemo vidjeti da smo u međuovisnosti i interakciji sa svijetom. S jedne strane smo kreatori, a s druge strane promatrači. Trebamo biti puno više svjesni izražavanja života kroz nas, umjesto osjećaja da smo nemoćna bića koja se bore za opstanak u svijetu bez ljubavi.

Iz perspektive promatrača vlasitog iskustva, možemo biti puno više odvojeni od emocija i mentalnih formi s kojima se nosimo. Mi smo u stanju stvoriti određeni prostor kako bi oslobodili sebe od shvaćanja naših emocija i raditi sa emocionalnim stanjima koja prijete potkopavanju vlastitog unutarnjeg mira. Kada se pojave teške emocije poput straha, bezvrijednosti i srama, sposobni smo stvoriti određenu distancu prema njima i promatrati ih.

Možemo izabrati vjerovanje da su te emocije samo dio našeg trenutačnog iskustva, da nisu dio našeg postojanja, da postoje i dijelovi nas koji su hrabri, simpatični i cijenjeni. I tada ćemo početi shvaćati da su emocije prolazne prirode. Možemo reći da su emocije prazne ili nepostojane, a praznina je puna potencijala za emocije koje smo izabrali iskušavati.

Živjeti u praznini je temeljno budističko učenje. To je osnovno razumijevanje prirode stvarnosti i mreže iluzije koja je stvorena ograničenjima doživljenim u umu. Praznina je samo jedan koncept, ali se može primijeniti na sve što iskušavamo putem naših osjetila. Ako možemo prihvatiti taj koncept, integrirajući tu perspektivu u naša svakodnevna iskustva, tada možemo biti slobodni razumjeti svaku situaciju i vidjeti istinu.