Inspiracija..

Čudesna je moć inspiracije! Pokreće najuzvišenija stanja, budi nemoguće snove, otvara nove horizonte, stvara najljepša djela, čini boljim sve što dotakne…

Znamo da se ne može lako pronaći, iako smo stalno okruženi njezinim čarobnim zovom. Znamo i da se ne može lako sačuvati, niti prenijeti u ovaj vidljivi svijet. Čini se da samo dođe i ode, poput daha vjetra što prostruji preko zaboravljenih struna, a ipak vjerno i strpljivo čeka u nekom skrivenom kutku nas…

Nije jednostavno definirati ovo istovremeno toliko suptilno i toliko snažno stanje koje govori svojim uzvišenim jezikom daleko od rutine i običnih ljudskih preokupacija. Ali, možemo je prepoznati po tragovima koje ostavlja u djelima koja zahvaljujući njoj nastavljaju živjeti vlastitim životom, budeći u nama čitave svjetove, razotkrivajući nam djeliće jedne velike tajne. U rječnicima nalazimo da se radi o iznenadnom poticaju za duhovnim stvaralaštvom, o posebnom psihičkom stanju pojačane jasnoće opažanja koje može dovesti do, primjerice, umjetničkog stvaranja i znanstvenih otkrića. Latinski korijen riječi inspiratio vodi nas do pojmova duh, duša, život, udahnuti, nadahnuti i upućuje na proces oživljavanja, pokretanja nečega.

Inspiracija je moć svojstvena svakom čovjeku i vezana je uz sva humana nastojanja, ne samo umjetnička ili znanstvena uz koja se najčešće povezuje, nego i filozofska, religijska, socijalna, uz sve one ljude koji su svojim životom bili dobar primjer i nadahnuće. Iako nije samo privilegija odabranih “miljenika” sudbine, važno je prepoznati njezinu snagu u djelima onih koji su svoj život posvetili nesebičnom cilju i donijeli, svatko na svom polju, svjetlo istine i nade. Nadahnuti time možemo promijeniti smjer gledanja i izaći iz vrtloga vlastitih sjenki te se pokrenuti na stvaranje naših malih istinskih djela. Ono najvažnije što se pri tome događa, buđenje je autentičnog nutarnjeg bića ili, kako nam na to ukazuje Goethe, kroz svoje djelo mi se na neki način ponovno rađamo; dajući život nečemu, mi postajemo zaista živi.

Svoja sam djela napisao kao mjesečar. Pjesme su rodile mene, a ne ja njih.

Johann Wolfgang von Goethe

inspiration muse1

W. A. Mozart: U mašti čujem dijelove ne jedan iza drugoga, već sve odjednom. Ne mogu reći kolika je to radost… Ako mi je dobro, ako se vozim u kočiji, ili šetam, ili noću ne mogu spavati, počinju mi pritjecati misli. Odakle dolaze i kako dolaze, to ne mogu reći.

L. v. Beethoven: Inspiracija znači za mene ono misteriozno stanje u kojem se čitav svijet sjedinjuje u veliku harmoniju kad u meni odzvanja svaki osjećaj, svaka misao, kad sve prirodne sile postaju mojim instrumentima i kad mi čitavo tijelo drhće.

P. I. Čajkovski: Obično se ideja jedne kompozicije pojavljuje odjednom i neočekivano. Taj neizmjerni osjećaj užitka, koji me zahvaća čim se u meni rodi nova ideja i počinje poprimat čvrsti oblik, ne može se uopće riječima izraziti. Zaboravljam sve i ponašam se kao luđak. Sve u meni počinje pulsirati i drhtati!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s