Afrodita ?

Je li grčka mitologija samo niz zanimljivih priča ili ostatak ne­kog drevnog, nama nepoznatog cjelovitijeg znanja? Jesu li grčka božanstva izmišljena bića čija je uloga bila samo zabaviti slušatelje, ili u tom šarolikom mozaiku posto­ji neki dublji smisao jasan kako negdašnjim mudracima tako i “običnom” puku? Kakve su veze spajale grčka božanstva i stare Grke? U pokušaju da pronađemo odgovor, približit ćemo se jednom od tih božanstava uz pomoć zapisa antičkih, osobito neoplatoničkih filozofa.

Sva grčka božanstva vezuju uza se određenu snagu i vrlinu, a Afrodita je osobito omiljena jer utjelovljuje ideju ljubavi, ljepote i ljupkosti. Afrodita je, kao božica ljubavi, simbolička personifikacija jedne od najjačih sila postojanja koja se nalazi u temelju svijeta. Ljubav je snaga koja čini da se stvari spoje, združe, povežu i time stvore nešto novo. Jedan od mnogih aspekata ljubavi Grci su predočavali uz pomoć jednog drugog, vrlo važnog drevnog božanstva, starog Erosa, Erosa Phanesa, najstarijeg od tri grčka Erosa. On predsta­vlja sjedinjujuću snagu ljubavi koja unosi red i harmoniju među suprotstavljene elemente od kojih se sastoji kaos i na taj način od kaosa stvara kozmos. Rasa besmrtnika nije postojala dok Eros nije spojio sastojke svijeta; iz njihova vjenčanja rodio se Uran (Nebo), Okean (Ocean), Gea (Zemlja) i nastala vječna rasa blaženih bogova. Te prvotne snage koje su oblikovale svemir danas nazivamo prirodnim zakonima. Bez snage privlačnosti dva se atoma ne bi mogla spojiti ni održati u molekuli, Zemlja ne bi na sebi mogla održati čitav niz živih bića, a Sunčev sustav svoje postojanje. Bilo da te snage zovemo gravitacijom ili nekim drugim pojmovima, u srži svake od ovih snaga nalazi se snaga privlačnosti ili snaga ljubavi. Božica Afrodita također predstavlja snagu privlačenja. Međutim, kod razmatranja pojma ljudske ljubavi, a tako i ljepote, ključno je što su drevni Grci govorili o dvije Afrodite. Afrodita Urania, nebeska Afrodita, rođena je iz morske pjene (aphros – grč. pjena), a Afrodita Pandemos, zemaljska Afrodita, kćer je Zeusa i Dione. Stariju Afroditu, Uraniju, neoplatoničari su također vezivali uz nebesku ljubav, ljubav duše i duha, a mlađu, Pandemos, uz tjelesnu, ovozemaljsku ljubav. Dok Uranija izvor svoje ljubavi i ljepote pronalazi u neprolaznom svijetu bezvremenih, arhetipskih vrijednosti, Pandemos se vezuje uz materijalnu stvarnost, njene potrebe, strasti i želje. To su dva aspekta jedne te iste snage; prvi je, zbog božanske iskre u njemu, svojstven čovjeku i jedino njemu dostižan prakticiranjem vrline i onoga što je istinski humano, a drugi je svojstven animalnom svijetu, u kojem, svjesno ili nesvje­sno, po inerciji sudjeluje i čovjek. Zbog toga se kaže da moći Afrodite Pandemos djeluju na sva bića koja žive na zemlji i Olimpu – osim na tri božice koje ne dotiču njene čari: Atenu, Artemidu i Hestiju. Atena je posvećena mudrosti i nutarnoj borbenosti, Artemida lovu, prirodi i časnosti, a Hestija svetoj vatri koja gori u središtu svakog bića. Njima vlada nebeska Uranija i svoju ljubav uzdižu isključivo prema svijetu božanskih arhetipova.

Platon određuje ljubav kao težnju za ljepotom i besmrtnošću. Kao što, dakle, postoje dvije vrste ljubavi (prema onom osjetilnom i onom duhovnom), tako postoje i dvije vrste ljepote, jedna tjelesna, a druga arhetipska ili duhovna. Plotin nas podsjeća: Lijepo koje je u tijelu jest netjelesno, to jest, ono što tijelo čini lijepim arhetipska je Ljepota u kojoj sudjeluju sva pojedinačna lije­pa tijela. Zaljubljene privlači tjelesna ljepota jer posjeduju ne­svjesno sjećanje na ideal ljepote. Zato treba osvijestiti činjenicu da je ono što nas privlači voljenom predmetu upravo transcendentna Ljepota, a ljepota predmeta samo je njezin odraz. A što dušu čini lijepom? Vrlina je lje­pota duše, i ona je istinitija od ostalih ljepota. Upravo je vrlina ono u što se Afrodita (ili naša duša) zaljubljuje.

Uz Afroditu Uraniju veže se još jedan važan pojam, a to je Zlatna Afrodita. Ona predstavlja vječnu mladost kojom je Afrodita obdarena. To je stanje u koje ljudska duša dolazi u trenucima zaljubljenosti u ono što je Vječno i ono što je Lijepo, a samim time, kako navodi Platon, i Dobro, Pravedno i Istinito. To je zanos duše koji nam omogućuje ostva­rivanje vječnih ideja u prolaznom svijetu. On ne ovisi ni o starosti ni mladosti tijela u kojem se duša nalazi jer vječna mladost nije osobina tijela. Doživjeti Zlatnu Afroditu znači dotaknuti vječnost.

Svaki čovjek u sebi nosi dvije Afrodite, jedna je požudna, druga stvaralačka, jedna nas čini ljudima svakodnevice, druga nas približava vječnosti. Afrodita, koju se često identificira s ljudskom dušom, u sebi istovremeno objedinjuje težnju Ljubavi i ispunjenje te iste težnje, tj. Ljepotu i Besmrtnost. S njom se može povezati svaki čovjek bez obzira na mjesto i vrijeme u kojem živi. Za to je potrebno samo jedno – svjesno usmjeriti svoja nastojanja prema onom neprolaznom u nama i u svijetu koji nas okružuje.

Božice u raznim tradicijama vezane uz ideju ljubavi i ljepote:
Venera (rimska božica);
Hathor (egipatska božica);
Freya (germanska božica);
Astarta (feničko-sirijska božica);
Mylitta (asirska božica);
Alilat (arapska božica);
Anaitis (armenska božica);
Argimpasa / Artimpasa (skitska božica);
Inana (sumerska božica);
Ishtar (babilonska božica);
Turan (etruščanska božica);
Ushas i Aurora (indoeuropske božice).

Petak – Venerin dan

Petak je dan stvoren za ugodna druženja, ljubavne susrete, romantiku, umjetnost, ljepotu i uživanje! Posvetite se dragim osobama. Ako ste malo aktivnije raspoloženi obavite shopping, zabavite se, a ako ste umjetnički inspirirani napravite neko lijepo umjetničko djelo, uživajte u muzici ili posjetite izložbu.

Pojmovi:  prijateljstvo, ljepota, srodnih duše, romantika, ljubav, veza, brak, umjetničke sposobnosti, harmonija, savezništvo, glazba, vrtlarstvo, ples, dizajn, poezija, kucanski poslovi,  socijalnie aktivnosti.