Jesensko prepuštanje..

Ako ne znate kako, promatrajte pojave u prirodi, ona će vam dati jasne odgovore i inspiraciju’ – Nikola Tesla

Od proljeća do konca ljeta trajala je sezona davanja. Davali smo se svijetu i drugima, svojim snovima, ponekad promišljeno, ponekad impulzivno. Stigla je jesen a promjene u prirodi podsjećaju nas na to da su promjene potrebne i u nama. Trenutak kad se otvaramo primanju na svim razinama, podsjećamo se na važnosti završetaka i puštanja te prihvaćamo prolaznost svega. Stanje ravnoteže nije statičan čin, nije ga lako ni postići ni zadržati. Ravnoteža u naš život dolazi s mudrošću koju moramo zaslužiti i naučiti kroz vlastita iskustva. Da bismo održavali ravnotežu, potrebno je zakoračiti u vlastitu nutrinu, ogrnuti se tamom kako bismo se obnovili i pripremili za novi ciklus rasta.

Jesen je za mnoge od nas prekrasno godišnje doba. Priroda nas očarava raskošnim bojama, od zelenih nijansi polako prelazi u žutu i zlatnu, crvenu i smeđu. S veseljem odlazimo u berbe jabuka, grožđa ili kestena, uživamo u obilnim plodovima povrća i voća koje spremamo za zimu. Raskošne boje, mirisi i okusi dokaz su darežljivosti majke prirode, ali i marljivog rada bez kojeg ne bi bilo svih tih plodova.

Jesen u vrtlogu boja sve glasnije šuška suhim lišćem, podiže vjetrove i diše sve hladnijim dahom. U svoj toj ljepoti priroda zapravo umire, no iz plodova koje smo ubrali, kao i onih simboličkih plodova – rezultata naših aktivnosti, čuvamo sjemenke novog života.

Uzmite ove jeseni malo vremena da se povežete s onim što se događa oko vas, u prirodi. Ne dopustite da vam promakne njeno dublje značenje. To se u našem užurbanom, bučnom svijetu može lako dogoditi. Krenite u šetnju prirodom ili mirnijim i zelenijim dijelom grada. Isključite mobitel, pomno promatrajte boju neba, travu, drveće… Pokušajte osjetiti zrak, mirise, čuti vjetar i šuštanje lišća. Drveće u jesen odbacuje lišće.

I mi na simboličkoj razini imamo lišće. U prvom dijelu godine to naše lišće skupljalo je energiju, pomagalo nam da hranimo svoje biće i rastemo. No sad je ono završilo svoj zadatak. Priroda nam pokazuje da je nužno odbaciti viškove, pustiti sve suvišno. Zapitajte se: „Što trebam pustiti? Što me opterećuje?“ Dok promatrate lišće drveća kako opada i na tlu stvara hranjivi sloj koji će poslužiti sljedećem buđenju prirode, razmislite o svom vlastitom lišću.

Puštate li ga ili se držite onoga što je umrlo? Kako mudrost vašeg iskustva i snaga puštanja može biti hranjivi sloj nove faze vašeg života?

U jesenskom zagrljaju sve je sporo, no mirovanje je potrebno da bi duša mogla nastaviti svoj rast.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s