Ljubavna pisma slavnih muškaraca

Nadahnuto filmom Seks i grad…Slavni muškarci uhvaćeni s perom u ruci i srcem u ustima.
The Times

Danas se općenito smatra da ljudi više ne pišu ljubavna pisma i da su elektronička pošta i SMS poruke ubile ro­mantiku. I doista se čini nemogućim da bi u današnjem svijetu čak i najstrasniji ljubavnik izgovorio, kao što to čini dramatičar Congreve: “ništa na svijetu, osim tebe, ne može mi obuzeti misli, i misli mi mogu biti obuzete samo tobom i ničim više”. Međutim, Congreve je bio književni genij. No Nelson jamačno nije bio književni genij, pa ipak je uspio smisliti dirljivu rečenicu, upućenu gospi Hamilton: “Nelsonova alfa i omega je Emma!” Možda su ljudi postali manje romantični, a više cinični. Ili su možda ljudi nekada bili manje samosvjesni nego što smo mi danas. U svakom slučaju, ironiji, prevlada­vajućem duhu našega doba, gotovo da i nema mjesta u ovoj zbirci.

Dakle, čitajući sva ova ljubavna pisma i otkrivajući priče koje su stajale u njihovoj pozadini, bilo je izazovno pomišljati na to da smo mi, suvremeni barbari, izgubili vjeru – i u ljubav samu po sebi i u umijeće iskazivanja ljubavi. Ali, zapravo, uglavnom, skladno sročene, strasne izjave ljubavi nisu ono što sam smatrala najdirljivijim u pismima koja slijede ili, bolje rečeno, nisu samo te izjave bile dirljive. Kada su se te izjave sudarale s mnogo sva­kodnevnijim poteškoćama, primjerice s nepouzdanošću poštanske službe, ili s potrebom za čistom posteljinom, ili s iskazivanjem poštovanja majci ljubljene, ili s opi­som sna, ta su pisma iznenada na neki način oživljavala, a njihovi su pisci tada izgledali čovječnijima. Moglo bi se kazati da su kićene izjave prije bile izraz šepirenja (a u nekim slučajevima namijenjene budućim naraštajima) nego iskreni iskazi iskrenih osjećaja – da su nicale iz obi­čaja prije nego iz uvjerenja. Postoje razlozi zbog kojih bi ova knjiga mogla biti naslovljena “Veliki muškarci govo­re samo i jedino o sebi još od 61. godine poslije Krista” – nekima od njih svakako bi koristilo da ih je netko uzeo za ruku, odveo na stranu i nježno im rekao: “Gledaj, svi­jet se ne vrti isključivo oko tebe.”

Ali očita je besmislica tvrditi da je SMS poruka koja kaže iskrenija, a time i romantičnija od, primjerice, Byronove izjave “više te nego ljubim i ne mogu te prestati ljubiti”. Dakle, u nadi da će ova zbirka zabaviti, dirnuti i povre­meno pružiti užitak čitateljima, ona bi također mogla podsjetiti velikane današnjice da književni genij nije nužan da bi se napisalo iskreno pismo – ili SMS poruka, ili poruka poslana elektroničkom poštom – puno ljuba­vi.

Ursula Doyle, London, 2008.

————————————-

Beethoven

Ljubavno pismo – Ludwig van Beethoven „Besmrtnoj ljubavi

“Dobro jutro, 7. srpnja

I dok ležim u postelji, moje misli hrle k tebi, moja Besmrtna Ljubavi, tu i tamo veselo, pa opet tužno, išče­kujući od Sudbine, hoće li nas poslušati. Ja mogu samo živjeti s tobom ili ne živjeti uopće bez tebe. Da, odlučio sam odlutati što je dalje moguće, sve dok ne uzmognem poletjeti u tvoj zagrljaj i reći da sam u domu svom s tobom, dok ne uzmognem poslati svoju dušu omotanu tvojom u kraljevstvo duhova – da, žalim, tako mora biti. Preživjet ćeš to stoga što znaš koliko sam ti privržen; nikada nijedna druga neće moći imati moje srce, nikada – nikada! O Bože, zašto netko mora napustiti ono što toliko voli, jer moj život u W.-u kakav je sada jest bijedan život. Tvoja me ljubav učinila istodobno najsretnijim i najnesretnijim. U mojoj sadašnjoj dobi trebala bi mi stal­nost, životna kolotečina – može li takvo što postojati u našim okolnostima? Anđele, upravo čujem kako pismo­noša, kao i svakoga dana, odlazi – i stoga moram svršiti ovo pismo, tako da ga odmah dobiješ. Budi s mirom – ljubi me – danas – jučer.

Kakva žudnja u suzama za tebe – Tebe – moj Život – moje Sve – zbogom. Oh, i dalje me ljubi – nikada ne sumnjaj u najvjernije srce

Tvog ljubljenog

L.

Zauvijek tvoj.
Zauvijek moja.
Zauvijek svoji.

Wolfgang+Amadeus+Mozart
Ljubavno pismo – W. A. Mozart Constanzi

Draga ženice, imam nekoliko zahtjeva. Preklinjem te

(1) da ne budeš melankolična,

(2) da se brineš za svoje zdravlje i da se čuvaš proljetnih povjetaraca,

(3) da ne izlaziš sama u šetnju – a najviše bih volio da uopće ne izlaziš u šetnju,

(4) da budeš posvema uvjerena u moju ljubav. Dosad nisam napisao nijedno jedino pismo upućeno tebi a da pred sobom nisam imao tvoju dragu sliku.

(5) Preklinjem te da u svojem ponašanju ne paziš samo na svoju i moju čast nego i da paziš na svoj izgled. Molim te, ne ljuti se na mene što to tražim od tebe. Morala bi me zbog toga voljeti još više, jer tako više cijenim našu čast.

(6) i na kraju te preklinjem da mi u svojim pismima spominješ više pojedinosti. Veoma bih volio znati je li nas naš šogor Hofer došao posjetiti dan nakon moga odlaska na put? Dolazi li on vrlo često, kako mi je bio obećao da će činiti? Obilaze li te Langeovi? Kako napreduje portret? Kakvim životom živiš? Sve me to, prirodno, silno zanima.

napoleon-bonaparte
Ljubavno pismo – Napoleon Bonaparte Josephini

Josephini u Milanu, odaslano iz Verone, 13. studenog 1796.

Više te ne volim; naprotiv, prezirem te. Ti si grozna, vrlo šlampava, vrlo glupa, vrlo pepeljugasta. Uopće mi ne pišeš, ne voliš svoga supruga; ti znadeš kakav užitak mu tvoja pisma pričinjaju, a ne udostojiš se napisati mu čak ni šest redaka najbezveznijih žvrljotina.

Što onda radiš povazdan, gospo moja? Kakvi ti to neodloživi poslovi oduzimaju vrijeme koje bi mogla po­svetiti pisanju pisma svojem veoma umješnom ljubavni­ku? Kakva to sklonost guši i odguruje u zapećak ljubav, nježnu i ustrajnu ljubav, koju si mu bila obećala? Tko bi mogao biti taj čudesni, taj novi ljubavnik koji obuzimlje sve tvoje trenutke, zlostavlja te po čitave dane i sprječava te da skrbiš za svoga supruga? Josephine, čuvaj se, jedne lijepe noći provalit ću kroz vrata i ući u tvoju ložnicu.

Uistinu, uznemiren sam, moja dobra amie, što ne dobijam vijesti od tebe; hitro mi napiši četiri lista i reci mi one ugodne riječi koje mi ispunjaju srce osjećajima i užitkom.

Nadam se da ću te uskoro čvrsto zagrliti i obasuti te milijunima vrelih poljubaca kao ispod ekvatora.

Bonaparte

gustave flaubert

Ljubavno pismo – Gustave Flaubert Louisi Colet

Croisset, subotnja noć, 1 sat

Govoriš mi vrlo nježne stvari, draga Muzo. Eh bien, za­uzvrat primi sve ono još nježnije no što bi mogla zami­sliti. Tvoja ljubav na kraju prodire u mene poput mlake kiše, i ja osjećam kako me nataplja do same srži moga srca. Ne imaš li ti sve što mi je potrebno da bih te ljubio – tijelo, um, nježnost? Proste si duše i tvrde glave, vrlo malo si kao pjesma, ali krajnje pjesnička; u tebi nema do dobrote, i sva si poput svojih grudi, sva bijela i meka na dodir. One koje sam poznavao va, nisu se mogle mjeriti s tobom, i dvojim da se one za kojima sam žudio mogu mjeriti s tobom. Ponekad pokušavam zamisliti kako će izgledati tvoje lice u starosti, a meni se čini da ću te vo­ljeti kao što te danas volim, a možda i više.

Alexander_Pope
Ljubavno pismo – Alexander Pope Marthi Blount, 1714.

Najbožanstvenija,

Nekakav je dokaz moje iskrenosti prema Vama to što pišem ovako pripremljen žestokim pićem kako bih go-vorio istinu; a pismo pisano nakon što je odbilo dvanaest sati u noći jamačno mora obilovati tim plemenitim sa-stojkom. Tako srce mora biti krcato plamenovima, jer je istodobno zagrijano i vinom i Vama: vino budi i iskazu-je vrebajuće strasti uma kao što lak čini bojama koje su utopljene u slici i ističe ih u svom njihovom prirodnom sjaju. Moje dobre strane toliko su bile zamrznute i za¬ključane u otupljenom tijelu tijekom svih mojih trijeznih sati da me veoma zapanjuje, sada kada sam pijan, što u sebi pronalazim toliko vrlina.

U ovom preticanju moga srca iskazujem Vam svoju zahvalnost na ova dva ljubazna pisma kojima ste mi iska¬zali milost osamnaestog i dvadeset i četvrtog. Ono koje započinje riječima “Moj očaravajući g. Pope!” ispunilo me neizrecivom razdraganošću; napokon ste u potpuno¬sti nadvladali svoju ljupku sestru. Istina je da niste nao¬čiti, jer Vi ste žena, i mislite da niste: ali ovakvo dobro raspoloženje i nježnost za me ima draž kakvoj ne mogu odoljeti. To lice jamačno mora biti neodoljivo kad je ukra¬šeno osmijehom, čak i kada nije moglo vidjeti krunidbu! [Georgea I, u rujnu 1714.] Pretpostavljam da nećete ovu poslanicu iz puke sujete pokazati, kao što ne sumnjam da Vaša sestra Vama pokazuje sve što pišem njoj…

Henrik VIII
Ljubavno pismo – Henrik VIII Anni Boleyn

Moja ljubavnice i moja prijateljice,

moje srce i ja sâm predajemo se u Vaše ruke, i smjerno molimo da budete milostivi prema nama i da, u izočnosti, Vaši osjećaji prema nama ne jenjaju, jer tako bi se uvećala naša bol, a što bi bila velika šteta, jer nam izočnost daje dovoljno, i više nego što sam ikada pomislio da bih mogao osjećati. To me podsjeća na jednu astronomsku činjenicu, koja kaže da, što su polovi udaljeniji od sunca, i usprkos tome, to je vrućina nesnosnija. Tako je i s našom ljubavlju; izočnost nas je razdvojila, pa ipak žar je sve jači – barem u meni. Nadam se da ćutite isto što i ja, i uvjeravam Vas da je u mom slučaju bol koju mi nanosi Vaša izočnost toliko silna da bi jednostavno bila nepodnošljivom kada ne bi bilo nepokolebljive uvjerenosti u neraskidivu privrženost koju gajite prema meni. Kako bih Vas podsjetio na nju, a budući da sâm ne mogu biti s vama, šaljem Vam stvarčicu koja je najsličnija, koliko je to moguće, da tako kažem, svoju sliku, i cijelu figuru, a koju već poznajete, okićenu narukvicama, želeći pritom da sam na mjestu te stvarčice kada Vam bude pružala užitak.

Pisano rukom

Vašeg sluge i prijatelja,

H. R.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s