Biti centriran

Biti centriran smatra se poželjnim. No ako ne postoji osoba unutar naše glave, ako je ego osjećaj “ja” ili “moje” iluzoran, gdje je onda centar? Paradoksalno, centar je svugdje. To je otvoreni prostor koji nema granica. Iskustvo nije nekakvo mjesto, to je središte pozornosti i možemo živjeti tamo, na mirnoj točki oko koje se sve vrti. Biti necentriran znači izgubiti pozornost, gledati dalje od iskustva ili ga blokirati. Biti pozoran znači pustiti se ritmu svog vlastitog života koji postavlja pozornicu za susret sa samim sobom na dubljoj razini. Kad uočimo da nas je nešto obuzelo, uvijek možemo učiniti nekoliko jednostavnih koraka, možemo reći sebi: “ova situacija možda me potresa, no ja sam puno više od bilo koje situacije”, duboko udahnemo i usmjerimo svu svoju pozornost na ono što naše tijelo osjeća, što god da to bilo… zakoračimo u poziciju promatrača i vidimo sebe kao što bi nas vidjela neka druga osoba, po mogućnosti osoba kojoj se suprostavljamo ili na koju reagiramo. U poziciji promatrača možemo shvatiti da naše trenutne emocije nisu pouzdani vodiči za ono što je prava istina. One su trenutačne reakcije i vjerojatno stvorene navike. Dakle, ne pokušavamo se osjećati bolje, biti više pozitivni ili promijeniti stanje u kojemu se nalazimo. Kad promatramo određeni mehanizam kako radi bez da smo uključeni u njega, shvaćamo da posjedujemo drugu perspektivu, onu koja je uvijek mirna, nezavisna i sinkronizirana. I to mjesto je upravo naš centar.