Jedno vrijeme mislio sam se, da li napisati ovaj post ili ne. Da li napisati godišnju reviziju 🙂 moje joga prakse i mog duhovnog puta (Sadhane). Nema više onih dramatičnih velikih kofera, kao ni onih malih, posebno onih mentalnih i emocionalnih kofera, koje sam vukao sa sobom te im svijesno ili nesvijesno davao pozornost i pisao o njima.. (Mislim pojavi se tu i tamo neki koferčić 🙂 , ali sad ih “samo” promatram). Mantrajući Ganeshi na joga retreat-u u Braccianu ( Italy ) , osjetio sam impulse od onog višeg Ja, da ustrajem na svom putu učenja, uviđanja, promatranja i dijeljenja mog iskustva sa svima, kao i sa onima koji također imaju slična iskustva. Pisati ću samo o onome što nam u konačnici ostaje predanim prakticiranjem svega onoga što joga jeste, a to su ujedinjenje uma, tijela i duha, utemeljenih u SADA.
… OM GHAM GANAPATAYE NAMAHA 🙂 …
Na joga retreat-u svako jutro iza Kriya (jogijskih teknika čišćenja) te netom prije pranayama (tehnika svijesng disanja) i Meditacije smo mantrali Ganesha Japu. Simpatično božanstvo sa slonovom glavom cijeni i štuje preko milijardu Hindusa i poklonika diljem svijeta. Smatra se da on uklanja prepreke i loše utjecaje, pa se njegov lik često postavlja na pragovima kuća, ulazima itd. Također se obožava prije religioznih ceremonija, javnih ili privatnih, pa je tako poznat i kao “Gospodar Početaka”, a ujedino je učitelj svih učitelja itd. Skoro pa nijednom nisam započeo svoju joga praksu bez da se prvo nisam obratio Ganeshi, koji se nalazi i u mojoj najdražoj joga shali u Zagrebu ( Pink Elephant Yoga House – u). U trenutcima kada sam počeo sa intezivnim treningom Asthanga yoge, a o tome sam već dosta pisao, bio sam u borbi sa samim sobom, kao i sa novonastalim situacijama u životu koje nisu bile baš ugodne, unatoč velikoj zahvalnosti koju danas osjećam prema njima, jer sam ih naučio promatrati. Skoro pa jedino što sam tada imao je bio Ganesha i joga prostirka puna znoja. Imam ih i danas 🙂 , ali sa jednim potpuno drugačijim doživljajem mog unutarnjeg svijeta, mojih unutarnjih promjena i sa puno više izraženijim promatračem u sebi. Iskazivanje namjere i obraćanje principu Ganeshe podiže našu praksu na jedan puno veći nivo i daje mu jednu veću svrhu. Ne treba tu svrhu, intenciju shvaćati logično niti u mozgu, kao ni očekivati nešto, nego treba dati srcu da predvlada, da bi došlo do tog famoznog prepuštanja (Ishvarapranidhana). Onda cijelo tijelo ( emocionalo, mentalno i fizičko ) ima tu suptilnu ali jaku moć zavibrirati i održavati frekvenciju mira i fokusa unutar sebe, a tim doživljajem mijenjamo i upotpunjujemo život na bolje. Jer iz osjećaja mira i stabilnosti u tom miru, sve se rađa. A samo ono unutarnje , i ono duboko u nama jeste stvarno.
Već treću godinu za redom odlazim na joga retreat, u organizaciji mojih učitelja Petre i Marca Bianca, kao i u društvu mojih dragih prijatelja, yoga lovera i Sadhana tragača. 🙂 Moram napomenuti da sam ove zime na moje veliko zadovoljstvo završio intezivni program Pink Elephant Yoga Instituta za joga instruktora (300 hrs), a moje znanje odnosno moje osobno iskustvo o jogi, što joga i jeste u svojoj srži, se definitivno produbilo. Dobio sam jedan širi i dublji uvid u tu drevnu praksu, koja je vrlo individualna i nije religija, a prakticirajući : kriye, pranayame, meditacije, mantre i asane unutar nas počinje se buditi onaj viši Ja, po onom principu kojeg sam gore naveo. Taj viši Ja boravi u promatraču ( Budhhi-u ) i samo promatra sve naše plus i minus faze u životu, ne pridodavajući im neki veliki značaj. Doduše kada radimo na onom duhovnom, energetskom dijelu sebe, rijeđe ali jače se jave određeni otpori , trenja, testovi , potaknuti od procesa čišćenja svega suvišnoga na našem duhovnom putu. Odmicanjem od onog ustaljenog, automatskog , nesvjesnog djelovana uma na čemu joga radi, često ostanemo zbunjeni šta nam se to dešava, jer um ( ego – ahamkara ) kao takav nađe sto i jednu prepreku. Uvijek je brži od nas i može nam biti najveći neprijatelj ako ga ne kontroliramo. U tom slučaju bitno je ostati dosljedan svojoj redovnoj joga praksi kao i imati povjerenje u svoje učitelje, da bi lakše prošli kroz te procese gorućeg i pročišćujućeg Tapasa ( koji nije uvijek lagan i ugodan ). A bez prolaska kroz Tapas koji nipošto ne treba podcjenjivati bez obzira koliko dugo smo u jogi, nema dalje, odnosno uvijek ima posla oko našeg duhovnog čišćennja.. Svoju praksu možemo obavljati bilo gdje na svijetu, ali bitno je imati jednu kvalitenu bazu, “dom” u kojeg se uvijek vraćamo. Na taj način stvara se jedan poseban odnos i prostor izmedju nas i naših učitelja, a promatrajući taj prostor ono postaje neiscrpno polje obostranog učenja i napredovanja. Odgovore uvijek dobijemo iz naše nutrine primjenjivajući sve ono što joga jeste i osluškivajući prvenstveno sebe, a našem se egu (Ahamkara) neće uvijek sviditi jedna blaga distanciranost učitelja, jer učitelj je tu poput svijetla da nam vođen vlastitim iskustvom da određeni smijer a ne odgovor.
Često smo dosta nestrpljivi ukoliko ubrzo ne primijetimo dobrobit koju priželjkujemo. Ono što se razvija polako, “uporno” i predano je mnogo prirodnije i organsko i stoga je vjerojatnije da se održi i postane trajni dio našeg života. Joga nije samo praksa djelovanja već i praksa promatranja. Preispitivanje naše joga prakse neizbježno vodi ka ispitivanju našeg života. Riječ predanost potječe od latinske riječi koja znači povezati. Što to povezujemo? Vezujemo našu namjeru s vjerom. Naša namjera zajedno s vjerom u ishod rezultata može izgledati kao disciplina. Za jogija/nu, to uopće nije disciplina, već samo prirodni rezultat naše namjere, ujedinjene s vjerom ili uvjerenjem u ono što radimo. Ako je naša praksa provedena s ispravnim namjerama, svaka od naših svakodnevnih aktivnosti može biti asana, svaki udah / izdah pranayama, svaka misao (ili vrijeme između dvije uzastopne misli) sjeme za meditaciju.
Naša svijest je obično “obojena” našim vezivanjem za predmete, druge ljude, ideje, uvjerenja, situacije ili druge stvari. Sposobnost uma da procjenjuje i bira je važan dio inteligencije koju mi kao ljudska bića koristimo radi svoje sigurnosti i preživljavanja. Problem je što je njegov utjecaj postao disproporcionalno velik u našem svakodnevnom životu i što se nikada ne umiruje! Pažljivim i osjećajnim istraživanjem vidjet ćemo njegovu hiperaktivnost u pravom svjetlu i tada treba upotrijebiti volju ostati tih, i vratiti diskriminativnu funkciju tamo gdje joj je mjesto. Što god da se događa, trebamo sve doživljavat sa punom pažnjom, ali smireno i sa dozom staloženosti. Poistovjećivanje sa kritiziranjem i osuđivanjem i silnom potrebom reagiranja na sve što nije po našoj volji stvara vrlo ograničen identitet, jedan krajnje naporan identitet. Nedostatak volje za opraštanjem je “pogonsko gorivo” ega. On treba stalno osuđivanje, budući da njegovo preživljavanje ovisi o uvjerenju u realnost krivnje – a ne stvarnost opraštanja. Po meni, to opraštanje (otpuštanje) je ujedino istinska Karma yoga. Čovjek smatra da su drugi različiti od njega. Ali nema tih drugih. Postoji samo Jedno, Bog u svima. Svi su Božja utjelovljenja. Zato nikoga nemojte ni kritizirati niti grditi. Budite svima zahvalni jer vam svatko na neki način pomaže. No, čovjek pribjegava svim vrstama varki i pokušava zaobići izražavanje zahvalnosti. Na taj način razara svoju vlastitu ljudskost. Ono što trebamo razumjeti je da, onaj tko ide stazom izvan ispravnog i pogrešnog, dobra i zla, postoji kao svjesnost koja vidi, koja sluša, koja zna i koja sa radošću prima svako iskustvo, tuđe i svoje. Funkcija ljubavi je da ujedinjuje sve stvari u sebi i, držeći sve na okupu, širi sebe.
Na joga retreat-ovima, odnosno na onim mjestima gdje se nađe više ljudi, posebno onih ljudi koji traže odgovore kao što su : mir , ljubav , sreća , zdravlje, posao itd, često dodje do određenih disfunkcija i otpora, na one više frekvencije koje zazivamo prakticiranjem joge, bili mi toga svijesni ili ne. No prakticirajući jogu u svim njenim aspektima, odjednom se stvori taj poseban osjećaj zajedništva gdje naša energetska tijela zavibriraju na jednoj višoj frekvenciji. I odjednom se sve modifikacije uma ( Chitta Vritti ) ublaže. Do kraja retreat-a, bar na ovim retreat-ovima na kojima sam ja bio u skolpu Pink Elephanta, se desi takav Bound, da nam je na kraju svima žao što se bliži kraj, pod parolom: kako sada u realnost, kako sada u sve ono sto nam nosi naša svakodnevnica, život kao takav ? To je sasvim prirodno osjetiti, jer smo uvidili da se može živjeti jogijski i da svi lijepo funkcioniramo unatoč našoj “različitosti”, a nitko nije savršen i idelno ne postoji. No dolazim do zaključka da sve ono što smo tamo doživili , možemo i trebali bi primjenjivati u našem realnom životu, tolerancijom prema našim prijateljima, neprijateljima, roditeljima, obiteljima, djeci, partnerima, šefovima, kolegama, životinjama, drvećima, biljkama, pa i prema zemlji po kojoj hodamo. 🙂 ( Ahimsa )
Mens Yoga gallery 🙂
Prakticirajte jogu , idite na razne joga radionice i retreat-ove, za vaše unutarnje savršenstvo, odbacujući ego i razvijajući veći osjećaj ljubavi, mira i mirnog stanja uma i ne hvalite se time. Ključ za postizanje ovoga i više od toga je ustrajnost u primjeni dva principa iz Yoga sutri: Abhyasa i Vairagya.
Gandhi, jedna velika duša, je rekao: “Zadovoljstvo je u nastojanju, ne u postignuću, potpuni trud je potpuna pobjeda”.
Zahvaljujem se svima koji ste bili na ovom retreatu i što sam vas upoznao na jedan puno kvalitetniji način. Kroz naše druženje sam dosta učio o vama i sebi. Zahvaljujem se i svom sve boljem i naprednijem Ujjayi dahu 🙂 bez kojeg moj um ne bi izdržao niti uživao u sve zahtjevnijim asanama, meditacijama, pranajamama i shavasanama. Hvala i Tasty Bliss-u na divnoj klopici u kojoj smo uživali. A svoju veliku zahvalnost iskazao bi mojim dragim učiteljima Marcu i Petri Bianco na njihovom predanom radu, prezentirajući nam tradiciju joge na jedan vrlo zanimljiv i suvremen način. Hvala vam od srca! ❤
JUST BREATHE, PAUSE, REPAIR YOUR UNIVERSE, PROCEED ❤
#onlyLove ❤
Namaste ❤
Photos by : Petra Bianco & maRin Lovrinov
maRin 
Pingback: Joga je tvoja | maRin