Priča pijeska

Stara sufi priča:

Iz svoga izvora u udaljenim planinama, prolazeći kroz sve vrste i oblike krajolika, rijeka je napokon stigla do pustinjskog pijeska. Upravo kad je već svladala sve druge prepreke, pokušala je prijeći i tu prepreku – pijesak. Otkrila je da njezinih voda nestaje dok je pretjecala kroz pijesak i bilo je očito da je njena sudbina upravo to da prijeđe pustinju, jer nije bilo drugog puta.

Tada je neki skriveni glas, javljajući se iz pustinje, šapnuo:

«Vjetar može prijeći pustinju, a to može učiniti i rijeka.»

Rijeka se žalila da njena voda nestaje u pijesku i da je upija, a da vjetar može letjeti i zato može prijeći preko pustinje.

«Ako se stalno sudaraš s drugima na svoj uobičajeni način, ne možeš uspjeti. Ili ćeš nestati ili postati močvara. Moraš dopustiti vjetru da te prenese do tvog odredišta.«

«Ali kako će se to dogoditi?»

«Ako mu dopustiš da te upije.»

————————————————

Sufiji su ljudi pustinje, a pustinja ( u bilo kojem smislu te riječi )  je mjesto gdje čovjek jedino može zaroniti duboko u sebe i uputi krik k Bogu. Otuda su oni majstori Srca i Ekstaze, jer gdje su čula i um usmjereni na pustinju oko sebe, srce se budi u cijeloj svojoj unutrašnjoj raskoši i bujnosti. U knjizi “Mudrost pijeska” Osho nam pripovijeda tu nježnu i surovu priču pijeska, koja će nam udahnuti još jedan dašak Ljubavi prema tim misticima, znanim i neznanim, svecima i savršenima, Nomadima Srca.

Jer, ne zaboravite, Bog sluša samo jezik Srca….