Veljača je drugi mjesec u godini. Po mnogočemu je specifična pa krenimo od početka. Najkraći je mjesec u godini. Obično traje 28 dana, osim prijestupne godine kada ima 29 dana. Zašto veljača uopće ima 29 dana? Odgovor je astronomski. Astronomska godina ne traje točno 365 dana nego nešto više, točnije 365.25 dana pa se kroz 4 godine nakupi točno za još jedan dan koji se dodaje veljači. Dakle svaka 4. godina je prijestupna, osim onih stoljetnih, one da bi bile prijestupne moraju biti djeljive sa 400, prema tome 2000. je bila prijestupna, a 1900. nije. No kroz povijest je postojalo par slučajeva kada je veljača imala i 30 dana. Primjerice u Švedskoj od 1700. do 1753. kada je švedsko kraljevstvo prelazilo sa julijanskog na gregorijanski kalendar. Sovjetski savez je 1929. uveo revolucionarni kalendar po kojem je svaki mjesec imao 30 dana uključujući i veljaču, a ostalih 5 do 6 dana su bili praznici, no to je trajalo samo dvije godine.
Smatra se da ime ‘veljača’ označava sve duže dane, dane koji postaju sve veći (velji). U rimskom kalendaru je bio posljednji mjesec u godini i latinsko ime februar je došlo od riječi februarius što je označavalo očišćenje od grijeha. Naime kod Rimljana zima nije imala mjesečne periode, pa siječanj i veljača (januar i februar) nisu postojali.
Vezano uz ime ‘veljača’, može se primijetiti da je to jedini mjesec u godini koji ima žensko ime. Zbog toga mu se pripisuju različite osobine, a jedna od njih je i prevrtljivost. Ima li njezina prevrtljivost doista meteorološku podlogu saznat ćemo niže u tekstu.
Veljača je posljednji pravi zimski mjesec. Nešto je toplija od siječnja, srednja temperatura zraka se u veljači kreće oko 3°C na kopnu te oko 8°C na moru. Budući da je zimski mjesec, broj hladnih dana (minimalna dnevna temperatura je manja od 0°C) je visok, no ipak ih ima nešto manje nego u siječnju. Budući da su dani sve duži i sunčevo zračenje je sve jače, temperatura zraka sukladno tome raste i u slučaju malo dužeg razdoblja vedrine temperatura može narasti do gotovo proljetnih vrijednosti.
Kao i u siječnju, u veljači na vrijeme utječe hladna sibirska anticiklona no ipak joj je utjecaj nešto slabiji pa je otvoren put ciklonama s juga koje dovode topliji zrak. Ciklonalna aktivnost je veća nego u siječnju osobito u priobalju gdje najveći utjecaj imaju sredozemne ciklone, nama najpoznatija Genovska koja donosi obilnu kišu duž cijele naše obale. U prvom tjednu veljače prosječno se javlja jaki prodor hladnog polarnog zraka koji najčešće donese snijeg, a zatim i jak mraz. U središnjoj Europi je u prvoj polovici veljače na snazi europski zimski monsun, poznatiji kao hladni i suhi monsun. Druga polovica veljače je potpuna suprotnost, nastupa toplije vrijeme i kako veljača odmiče, hladnoće je sve manje, a temperatura znatno poraste. Izmjene prodora hladnog polarnog zraka i toplih ciklona s juga uzrok su veljačinoj prevrtljivosti. Naime, izmjene hladnih i toplih dana su nagle, a raspon temperatura u veljači je prilično velik, kao da se ne može odlučiti između hladne zime i ugodnog proljeća.
Veljača je još po nečemu posebna. U kopnenim krajevima je to najsuši mjesec u godini sa samo 40-ak litara kiše po četvornom metru u cijelom mjesecu. Oborine su uglavnom u obliku snijega kojeg kumulativno ima nešto više nego u siječnju, u kopnenim predjelima prosječno oko 4 centimetra, a u gorju oko 12.
Temperatura mora na većem dijelu Jadrana u veljači ima svoj godišnji minimum, a kreće se od 10°C na sjevernom dijelu do 12.5°C na južnom. Nakon minimuma u veljači, temperatura ponovno počne rasti i nagoviještati ponovnu sezonu kupanja.
Gotovo proljetna toplina u veljači izazove rast i pupanje biljaka, no ako se prisjetimo prevrtljivosti i izmjena hladnoće i topline, velika je vjerojatnost da biljke koje ožive u veljači budu uništene mrazom. U veljači se u kopnenim predjelima počinje buditi lijeska i neke alergene trave dok je u priobalju čempres u jeku svoje cvatnje, a na krajnjem jugu počinju cvasti trave.