Lotosov cvijet

“Lotos je cvijet koji raste iz mulja. Što je blato veće i dublje, to lotos lijepše cvijeta.”  – Budistička izreka / Lotus sutra.

Lotos nosi simboliku izrastanja iz barskog mulja, kroz vodu do svjetlosti sunca, gdje se rascvjetava u prekrasan cvijet.
Mulj neznanja, iluzija, mutnih osjećanja, nejasnog viđenja, teških događaja, hoda po mukama, nerazumevanja, mogu biti gnjojivo koje hrani divan cvijet spoznaje. On raste iz sjemena ljubavi, na dnu bare života, kao tanka stabljika vođena životnom snagom i vjerom u ljepotu svijeta koji ne vidi, ali osjeća moć da se probije kroz vodu pročišćenja, do svjetla koje samo nazire na površini uzburkane vode. On napreduje prema gore, raste hranjen samom ljubavlju i znanjem da ima nešto izvan i iznad, koje ga zove i mami neviđenim sjajem i radošću. Što je bliže površini, sve više ga grije toplina i svjetlost sunca i beskrajnog neba, pupoljak se sve više rascvjetava u rozetu koja želi pokazati svu svoju ljepotu i pozdraviti svijet na površini vode. Najzad, uz nečujni val, izranja blistavi bijeli ljepotan, da zadivi svijet i da mu da svu svoju radost, nadu i ljubav koju je uložio u svoj rast i otvaranje. On ne remeti tišinu barskog svijeta, iako njegova pjesma životu odzvanja čitavim svemirom.
Kada se ugleda svijetlo, nema više nejasnoća, lutanja po mraku i plivanja po mutnoj vodi, razbistre se misli, osvjetle se osjećanja, doživi se bliska povezanost sa svim što postoji, drugim ljudima, biljkama, životinjama, planetama, zvijezdama, univerzumom, Bogom. Otvaranje je san svakog tragača na putu kreativnog usavršavanja. Literatura u kojoj se opisiju iskustva prosvetljenja i dostizanja Božije istine i ljubavi, govori o osobnim doživljajima sretnika, a kako to sami izvesti , saznati ćemo ako krenemo putem unutarnje transformacije. Ipak, jedno je sigurno: ne postoji jedan isproban recept koji važi za sve, svako ima svoj put samousavršavanja i samospoznaje. Ono što je zajedničko su stepenice koje trebamo savladati na tom unutarnjem uspinjanju ka svjetlosti.

…………….

Boje ovog prekrasnog cvijeta kreću se u paleti pastelnih nijansi: snježnobijela, žuta, ružičasta, jarkoljubičasta, pa čak i plava. Cvijet se razvija iz sjemena, a dob najstarijeg pronađenog sjemena je otprilike 1300 godina!

Postoje dvije glavne vrste lotosa/lopoča, a to su:
– Nelumbo nucifera- Plavi ili indijski lopoč, poznat i kao sveti cvijet Hinduizma i Budizma. Također se štuje kao nacionalni cvijet u Indiji i Vijetnamu, gdje se od njegova korijenja i sjemenki pripremaju jela azijske kuhinje. Ova vrsta lopoča potječe čak iz drevnog Egipta, gdje su ga jeli pripadnici visoke klase, te se crteži s prikazom ovog cvijeta nalaze po starim zidovima i stupovima. Nekada je rastao prirodnim putem u prostranstvima Azije, od Vijetnama do Afganistana, ali danas se većinom uzgaja u umjetnim vodenim vrtovima u Aziji i Australiji;
– Nelumbo lutea – američki lopoč koji je rasprostranjen zahvaljujući američkim Indijancima koji su ga koristili kao izvor hrane. Danas se može naći u SAD-u, u srednjeameričkim zemljama (Meksiko, Honduras), te na Karipskom otočju. Tradicionalna boja je bijela ili blijedožuta, ali su križanjem s indijskim lopočem dobivene brojne druge nijanse.

Cvijet, sjeme, mlado lišće i korijenje (rhizomes)su jestivi, te se koriste u tradicionalnoj kuhinji azijskih zemalja poput Kine, Indije, Koreje, Japana, Pakistana. Mogu se jesti sirovi ali obično se koriste kao kuhano povrće, juhe, biljni čaj, suho voće, pa čak i kao slatkiš, najčešće puding od riže! Osim toga, plavi lopoč sadržava nuciferin, hipnotički sastojak, koji izaziva halucinacije kada se pomiješa s vinom.

Tajanstveni lopoč ima bogatu simboliku, koja varira od jedne kulture do druge. Najzanimljivije je da ga se asocira sa čistoćom i neokaljanosti: iako raste iz mulja močvare, probija se kroz vodu i dopire do svjetla gdje pokazuje svoj prekrasan cvijet. U hinduističkoj tradiciji, lopoč se veže s božanskom ljepotom i čistoćom, kao i s plodnošću, blagostanjem, znanjem i prosvjetljenjem. Širenje njegovih cvjetova podsjeća na širenje duše, a često se božanstva prikazuju kako sjede na cvijetu lopoča.

Slično je i u Budizmu, gdje lopoč simbolizira čistoću tijela i uma. Buda je prikazan kako sjedi na velikom listu ili cvijetu, ili kako korača, a na mjestu gdje mu je noga dodirnula tlo, rastu upravo lopoči. U New Delhiu je čak izgrađen Lotus-Hram. U Kini je ova vodena biljka simbol elegancije često korišten u poeziji. U Egiptu je simbol sunca, stvaranja i ponovnog rođenja. U kršćanskoj simbolici zamjena za lopoč je bijeli ljiljan, kojeg je Anđeo Gabrijel donio Djevici Mariji pri navještenju Isusova rođenja, kao simbol plodnosti i čistoće.