Olovka piše srcem

Umjetnost je ljudska duhovna djelatnost kojom čovjek-umjetnik izražava svoje najdublje misli i osjećanja i stvara jedan novi svijet; svijet umjetničkog djela, koji ima značenje jednako onom duhovnom sadržaju iz kojeg je i nastalo i jednako smislu koji je umjetnik otkrio u životu. Govoreći o književnosti kao umjetnosti, uvijek se naglašava  da je to umjetnost riječi. Glavna duhovna osobina kojom književnik stvara svoja djela je misao prožeta osjećanjima i maštom. Njima se pridružuje i treća duhovna osobina – intuicija, tj. jedna posebna duhovna sposobnost književnikova da izvjesne istine o životu otkriva nadahnuto, u trenutku inspiracije.

Književno djelo je vrlo osobna slika svijeta koju umjetnik (književnik) stvara u trenucima velike duševne napregnutosti povodom nekih pitanja iz života koja ga jako interesiraju, snažno zaokupljuju i muče dok ih ne razriješi. Iz tih istih djela možemo vidjeti da svakog književnika interesira i uzbuđuje sve što je u vezi sa čovjekom: čovjekov život i smisao njegovog postojanja, uslovi koji ga uzdižu i spuštaju, nacionalna i socijalna sloboda ili ropstvo, materijalno blagostanje ili siromaštvo, rad ili nerad, misaoni polet ili duhovna samoća, zadovoljstvo ili patnja, itd. Književnici su, na neki način, dužni razumijeti čovjekov život i odgovore na sva pitanja što život nama postavlja, zadaje svakoga dana. Umjetnost i jeste nastala iz duboke čovjekove potrebe za duhovnom ljepotom, tj. za doživljavanjem i spoznavanjem svijeta. Knjige stvaraju jedan poseban svijet, građen tek običnim slovima i riječima, a opet tako velik, raznolik i što je najbitnije-građen maštom i emocijama. One su najstalniji prijatelji i najprihvatljiviji i najmudriji savjetnici. Čitajući, postajemo dijelom svake knjige koju pročitamo. Književni prostor, naime, uopće nije linearan već višedimenzionalan tako da nam se čini se kao da riječi i prostor pulsiraju, a ritam se temelji na izmjeni krupnih planova. Živeći u svijetu kakav je današnji, nemoguće je ne primijetiti da  su materijalne stvari nadomjestile sve duhovne vrijednosti i da su i sami ljudi u takvom ˝sistemu˝ poremetili sistem (pravih) vrijednosti. Iz tog razloga, važno je napomenuti i podsjetiti se da je umjetnost, u prvom redu, socijalna pojava koja je nastala kao težnja ka buđenju bilo kakvog osjećanja u ljudima.

Jedan književnik vidi i doživljava svijet prvenstveno svim svojim čulima, čije osjete osmišljava jezikom, a piše srcem. On slika riječima sliku svijeta koju mi prostim okom ne vidimo. Svaka umjetnost je lijepa na svoj način, zapravo, na onaj način na koji je doživljavamo. Ali, književnost je lijepa po bezbrojnim istinama koje predstavlja i ispunjavanju obećanja koja nam priroda daje.

2 thoughts on “Olovka piše srcem

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s