Šutnja, Molitva, Ljubav, Strah

“Postoji samo jedna molitva, a to je šutnja. Zapravo, šutite tako da ni jedna riječ ne uplovi u jezero vaše svijesti. Nema ni najsitnijeg vala, jezero je potpuno mirno. Postalo je ogledalo, odražava postojanje, odražava Boga. U trenutku tišine sve je dostignuto. “

~ Osho

Prva stvar: strah je druga strana ljubavi. Ako ste u ljubavi, strah iščezava. Ako niste u ljubavi, javlja se strah, ogroman strah. Samo su ljubavnici neustrašivi. Samo u trenutku duboke ljubavi nema straha. U trenutku duboke ljubavi, egzistencija postaje dom – više niste stranac, niste autsajder, vi ste prihvaćeni. Ako ste makar prihvaćeni od jednog ljudskog bića, nešto se u dubini otvara – pojava slična cvijetu u najdubljem biću. Prihvaćeni ste od nekog, vrednovani ste; niste besplodni, nekorisni. Vi imate značaj, značenje. Ako u vašem životu ne postoji ljubav, onda postajete uplašeni. Onda će biti svuda straha, jer svuda ima neprijatelja, nema prijatelja, a čitava egzistencija izgleda kao da je daleka, stranica; izgleda da ste slučajni, neukorjenjeni, niste kod kuće. Čak i jedno ljudsko biće može vam dati tako dubok osjećaj pripadanja u ljubavi, što tek misliti o tome kada osoba stigne do molitve?
Molitva je najviša ljubav, ljubav sa totalnošću, sa cjelinom. Oni koji nisu voljeli ne mogu stići do molitve. Ljubav je prvi korak, a molitva posljednji. Molitva označava da volite cjelinu i da cjelina voli vas. Kada se od jedne individue vama može dogoditi tako veliki procvat, što će se misliti o tome kada se osjeti da vas voli cjelina?
….
Strah je u stvari odsustvo ljubavi.
….
Za mene, ljubav nije veliki problem jer ja unaprijed gledam dalje nego vi. Ako vam nedostaje ljubav neće vam poći za rukom molitva, a to je za mene pravi problem. Za vas to možda još nije problem, jer ako je strah problem, onda za vas ljubav još nije problem, kako možete misliti o molitvi? Ali ja vidim čitav redoslijed života, kako se on kreće. Ako ljubav nedostaje nikada ne možete moliti, jer molitva je kozmička ljubav. Ne možete mimoići ljubav i postići molitvu. Mnogi ljudi su pokušali, oni su mrtvi u svetištima. Svuda u svijetu mnogi ljudi su pokušali. Zbog straha, oni su pokušali potpuno izbjeći ljubav, i pokušavali su naći prečac izravno iz svog straha do molitve. …
Ne, čovjek mora proći kroz ljubav. Iz straha premjestite se u ljubav. Iz ljubavi vi ćete se pomaknuti u molitvu, iz molitve nastaje neustrašivost. Bez ljubavi strah; s ljubavlju neustrašivost, a konačna neustrašivost je molitva, jer onda čak i smrt uopće nije strahovanje, onda ne postoji smrt. Vi ste tako jako duboko usuglašeni s egzistencijom – kako može postojati strah?
…
Bog razumije tišinu, a ljubav je vrlo tiha. U stvari, kad god su dvije osobe u ljubavi, željele bi sjediti šuteći zajedno. Kada ljubav iščezne, onda samo jezik ulazi. … U dubokoj ljubavi, ljudi su tihi. Nije potrebno govoriti. Oni razumiju jedno drugo bez da govore. Mogu držati jedno drugo za ruku i sjediti tiho. Molitva je također tiha, ali ako niste nikada bili tihi u ljubavi, kako možete biti tihi u molitvi? To je tišina između vas i cjeline.
Ljubav je tišina između dvije osobe; molitva je tišina između jedne osobe i cjeline.
…
Samo ljubav nikako ne pokušava popraviti vas, prihvaća vas kakvi jeste. Kada vas netko voli, jednostavno ste savršeni, idealni, kakvi jeste. A ako ljubavnici također pokušavaju popraviti jedno drugo, oni nisu ljubavnici. Opet postoji čitava igra. Ljubav vas prihvaća kakvi jeste, a kroz ovo prihvaćanje događa se transformacija. Po prvi put ste spokojni i možete se opustiti, i to će na kraju postati molitva.
Samo onda kada ste mirni i opušteni, javlja se zahvalnost. Upravo zahvalnost da se nema, je tako lijepa i ekstatična. Vi ne zahtijevate ništa u molitvi, jednostavno ste zahvalni. Molitva je iskazivanje zahvalnosti, nije to prošenje nečega od Boga. Prosjaci nikada nisu ljudi koji mogu moliti. Duboka zahvalnost: “što god da si mi dao previše je, ja to zapravo nikada nisam zaslužio.” Cijeli život, kroz ljubav, postaje dar božanskog, i onda se osjećate zahvalni. A iz zahvalnosti nastaje miris molitve.
To je vrlo suptilan proces; iz ljubavi prihvaćanje vas samih i drugog; kroz prihvaćanje ljubavi, transformacija i vizija da tko god, što god vi jeste, vi ste savršeni i cjelina vas prihvaća. Onda zahvalnost; onda se javlja molitva. To nije verbalno; jednostavno čitavo srce je ispunjeno zahvalnošću. Molitva nije čin, molitva je način postojanja. Kada postoji stvarna molitva, vi ne molite, vi ste molitva. Sjednite u molitvi, stojite u molitvi, krećete se u molitvi, dišete u molitvi.
Svjetlucanje ili letimično sagledavanje dolazi iz ljubavi. Jeste li ikada bili u ljubavi? Onda dišete u ljubavi, onda hodajte u ljubavi. Onda vaš korak ima kvalitetu plesa koji čak i drugi mogu vidjeti. Onda vaše oči imaju svjetlost, različitu svjetlost za njih. Onda vaš osoba ima sjaj. Onda vaš glas u sebi ima pjesmu.
…
A jednom kada se ljubav nauči, molitva je tako laka. Zapravo, nije potrebno učiti molitvu; ona dolazi sama u ljubavi.

Osho – Patanjali, Izreke o jogi