Znakovi duhovnog buđenja

 U današnje vrijeme sve više ljudi se duhovno „budi“. Buđenje se može dogoditi naglo, a može se i ušuljati postepeno. Čini se da je jedan od glavnih okidača prestanak truda i borbe, takozvano prepuštanje, predaja. Na primjer, odustajanje od pokušavanja da budemo bolji, pokušaja kontroliranja sebe, drugih ili događaja, pokušaja da se riješimo ega, traženja prosvjetljenja, traženja odgovora, traženja nekog uspjeha ili ispunjenja.

Na neki način, radi se o pomirenju sa životom i sobom, prihvaćanju, prestanku željenja nečega što nije sada i ovdje. To je jedan od životnih paradoksa. Upravo nas odustajanje od potrebe za promjenom – mijenja.

“Pusti razmišljanje onom tko je dao inteligenciju. U Tišini je rječitost. Prestani tkati i gledaj kako se tkanje popravlja.”  ~ Rumi

Kada dođemo u probuđeno stanje, pravi život tek počinje. Zato se ono i zove „buđenje“. Vidimo život s jedne potpuno drugačije razine, mogli bismo reći stvarnije i ljepše. To viđenje nam pomaže proći sve što prolazimo u životu, a kroz što upoznajemo svijet, prirodu života i sami sebe. Sve više otkrivamo sebe kao vječno biće s neograničenim potencijalima, a život kao nevjerojatno uzbudljivu i zanimljivu avanturu. Samim tim postajemo hrabriji i imamo više inspiracije i resursa za pomaganje drugima i stvaranje ljepšeg svijeta.

Slijede neki od glavnih znakova buđenja:

•Prestaje potraga. Osjećate da ste pronašli ono što ste, svjesno ili nesvjesno, cijeli život tražili ili osjećali da vam nedostaje. Pronašli ste da je to već sada u vama.

•To vam daje osjećaj mira i zadovoljstva. Živite u sada i ovdje, jer više nigdje ne trebate stići, ništa doseći, ništa postići, jer – već ste stigli, već jeste tu gdje trebate biti, već imate sve što će vam ikada trebati.

•Potrebe se smanjuju, strahovi se smanjuju. Osjećate se slobodno jer vidite da vaša sreća ne ovisi o ničem vanjskom… ne  o novcu, poslu, obitelji, prijateljima, zdravlju, okolnostima… pronašli ste sreću, mir i ljubav unutar sebe i uvidjeli da su uvijek tu, bez obzira što se događalo.

•Prepoznajete kako funkcionira ljudski um, način na koji se „veže“ i projicira unutarnja stanja i vjerovanja na vanjske situacije, osobe, stvari… kako stvara iluziju stvarnosti koju onda živite kao svoju stvarnost. Prepoznajete njegovu igru i niste više identificirani s njom, možete vidjeti „iza“ te prividne stvarnosti.

•Vidite da je izvor svega što osjećate i doživljavate unutar vas, prestajete okrivljavati bilo što i bilo koga drugoga za to što osjećate i doživljavate.

•Vidite da je sve upravo onako kako treba biti. Nema grešaka u svemiru.

•Živite više u sadašnjem trenutku. Ne žalite za prošlošću i ne bojite se budućnosti. Ne čekate da prođe ovo ili ono kako biste napokon mogli živjeti ili činiti nešto što vam je važno.

•Ne osuđujete ni sebe ni druge, ni ljude ni djela. Prihvaćate život onakav kakav jest, stvari onako kako dolaze. Ne pružate otpor onom što jest.

•Samim tim, nemate potrebu mijenjati svijet, mijenjati sebe ili druge. Možete biti aktivni u mijenjanju svijeta, ali vaša akcija dolazi od inspiracije i ljubavi, a ne iz straha i potrebe.

•Ne odlučujete iz uma, nego slušate intuiciju-srce. Iz trenutka u trenutak osjećaj vas vodi u akcije. To je put srca. Ne živite po šabloni koja vam je nametana kroz društvene norme, već živite svoj vlastiti život.

•Više ne djelujete zbog sreće, već iz sreće. Vaše djelovanje je lako i bez napora, jer radite samo ono za što imate inspiraciju. Više se ne prisiljavate na ništa, jer znate da je upravo vaša inspiracija poruka vašeg unutarnjeg vodstva. Tako ostajete na svom najuzvišenijem putu i tako ste „usklađeni sa životom“.

•Ne osuđujete svoj ego, svoje mane, ne borite se protiv njega, već ga prihvaćate. Nemate potrebu da postanete savršeni i riješite se ega jer znate da ste već sada savršeni u svom ‘nesavršenstvu’, jednostavno jeste.

•Kako svoj ego i sve dijelove sebe sve dublje prihvaćate, tako se unutarnja transformacija događa sama od sebe i ego obrasci, psihički obrasci, se vremenom čiste bez puno truda s vaše strane. Život vam donosi situacije, prilike, učitelje koji vam u tome savršeno asistiraju.

•Sve što vam se događa pratite više kao promatrač, bez potrebe za kontrolom. Doživljavate stvari svjesno i nepristrano, bez „uzimanja strane“ ili označavanja nečega kao „dobrog“ ili „lošeg“. To ne znači da ste distancirani i da vas nije briga, upravo suprotno, tada djelujete iz mjesta bezuvjetne ljubavi i suosjećanja, jer niste izgubljeni u emocijama i osobnoj nesigurnosti i osuđivanju.

•Ne „trčite“ za lijepim osjećajima i lagodnim stanjima. Život vam, kao i svima drugima, donosi i lakše i teže trenutke, a vi ih prihvaćate i znate da svaka situacija i svako stanje kroz koje prolazite nose u sebi dar. Postajete sve više i više svijesni kako je sve prolazno, i dobro i loše i sreća i nesreća.

•Potreba za kontrolom sve više nestaje, a zamjenjuje ju povjerenje u životnu inteligenciju… u savršenstvo i sklad sveukupnog postojanja.  Vidite sklad i smisao u svemu, a kad ne vidite imate povjerenja da ćete uvidjeti to što trebate uvidjeti upravo kada dođe vrijeme za to.

•Osjećate se ispunjeno i povezano sa sobom, s drugima i s cijelim svemirom.

•S obzirom da ste u sebi pronašli sigurnost i ljubav, puno više i lakše dajete od sebe drugima, bez ikakvih povratnih očekivanja od njih. Dajete im slobodu da budu to što jesu.

•Ne vežete se za nikakve koncepte, ideje i vjerovanja. Prepoznajete da vas svako vjerovanje u stvari ograničava. Učite živjeti u sferi nepoznatog. Osjećate skromnost prema misteriji života i znate da, na neki način, ništa ne znate.

• Kreativnost se pojačava, kao i motivacija, inspiracija, intuicija i povezanost s unutarnjom mudrošću.

 

U ovakva stanja možemo ulaziti i izlaziti, a kada jednom dovoljno duboko „uđemo“ i probudimo se, više ništa nije isto. Ili, da ponovim riječi mnogih, „Sve je isto, a opet, sve je drugačije“.

3 thoughts on “Znakovi duhovnog buđenja

    • Eeee da.. Bravo Igramseriječima ! Odličan šlagvort.. U teoriju spoznaje Platon npr. uključuje i svoju “teoriju sjećanja”. Govorio je da metodom dijalektike, dijaloga trebamo potaknuti dušu na sjećanje na svijet ideja u kome je boravila prije ulaska u tijelo. Zbog toga u ovom svijetu ne spoznajemo ništa novo – to je samo sjećanje.. Spoznajni proces tek je prisjećanje duše na sadržaje koje je ona znala prije spajanja s tijelom i života u ovozemaljskom svijetu sjena. Duša tako nalazi znanje sama u sebi. Ili kratko rečeno, što su stari Grci govorili : “Dug je put sjećanja”

  1. Pingback: Znakovi duhovnog buđenja | VAVILONSKA PESMA

Odgovori na moRnarius Otkaži odgovor