Životne lekcije Lava Tolstoja

Povodom rođenja velikog i slavnog ruskog pisca.. Lav Nikolajevič Tolstoj (rus. Лев Никола́евич Толсто́й) Jasnaja Poljana, pokrajina Tula, 9. rujna 1828. – Astapovo, 7. studenog 1910.), ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca. Tolstoj je bio zagovornik slobodnjačkog kršćanskog anarhizma koji se, po njegovim riječima, temeljio na onome što je rekao Isus Krist umjesto na crkvenim naukama, stoga je i poricao Isusovo božanstvo, rođenje od Djevice i uskrsnuće. Tolstoj je također bio uvjereni pacifist i vegetarijanac. Lav Tolstoj napisao je nekoliko eseja o vegetarijanstvu te je bio prijatelj Mahatme Gandija.

Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, biti snaga prirode umjesto grozničave, sebične, sitne duše. L.N.Tolstoj

———————————————————————————————————————-

Prošlo je 150 godina otkako je Lav Tolstoj uzeo olovku i papir i počeo pisati svoj epski roman Rat i mir. Dok većina ljudi misli o njemu kao o jednom od najvećih pisaca 19. stoljeća, malo je poznato da je on bio jedan od najradikalnijih društvenih i političkih mislilaca. Tijekom dugog života 1828-1910, Tolstoj je postupno odbijao uvjerenja svoje aristokratske okoline i prigrlio je nekonvencionalni svjetonazor koji je šokirao njegove poznanike. Tragom njegove osobne transformacije on nudi neke mudre – i iznenađujuće – lekcije o tome kako bismo trebali izraziti umjetnost života danas. Tolstoj se rodio kao pripadnik ruskog plemstva. Njegova je obitelj imala posjed i vlasništvo nad stotinama kmetova. U mladosti, mladi grof je bio razuzdan, i znao je proigrati bogatstvo na kartama. Kako je priznao u knjizi Ispovjedi: “Ubijao sam ljude u ratu i izazivao na dvoboj kako bi ih ubio. Gubio sam na kartama, trošio cijelo bogatstvo jednog seljaka, osuđivao ih na kazne, živio lakomisleno, i varao ljude. Laganje, krađa, preljub svih vrsta, pijanstvo, nasilje, ubojstva – ne postoji zločin koji nisam počinio, i unatoč tome su ljudi hvalili moje ponašanje i moji suvremenici su smatrali da sam relativno moralan čovjek. Tako sam živio čitavih deset godina.” Pa kako je Tolstoj uspio nešto naučiti iz ovakvog dekadentnog načina života? I kako bi njegov put mogao nama pomoći da ponovno razmotrimo vlastiti svjetonazor?

Lekcija 1: Biti otvorenog uma

Jedno od područja u kojem je Tolstoj bio nenadmašan je sposobnost i spremnost da promijeni svoje misli na temelju novih iskustava. Tu je vještinu počeo njegovati 1850., kada je bio vojni časnik. Tolstoj se borio u krvavoj bitci kod Sevastopola tijekom Krimskog rata, i to strašno iskustvo ga je pretvorilo od običnog vojnika u mirotvorca. Odlučujući događaj se dogodio 1857. godine, kada je prisustvovao javnoj egzekuciji giljotinom u Parizu. Nikada nije zaboravio kako je nekoliko odsječenih glava popadalo u kutiju. To ga je uvjerilo da su država i njezini zakoni u biti ne samo brutalni, već i postoje da bi zaštitili interese bogatih i moćnih. Pisao je prijatelju: “Istina je da je država stvorila zavjeru ne samo da iskorištava, već i da pokvari vlastite građane … Ubuduće neću nikada više služiti nikakvoj vladi, bilo gdje.” Tolstoj je bio na putu da postane anarhist. Njegove kritike carskog režima u Rusiji su postale toliko glasne da ga je samo njegova književna slava spasila od zatvora. Tolstoj bi nas prvi potaknuo da se upitamo o temeljnim vjerovanjima i dogmama uz koje smo odgajani.

Lekcija 2: Prakticirajte suosjećanje

Tolstoj je bio jedan od velikih istraživača suosjećanja u 19. stoljeću, prikazujući neobičnu želju da se poistovjeti s ljudima čiji su životi bili toliko različiti od njegovog. Nakon oslobođenja kmetova 1861., a pod utjecajem rastućeg pokreta diljem Rusije koji je veličao vrline seljaštva, Tolstoj je ne samo usvojio tradicionalnu seljačku odjeću, već je i radio zajedno s radnicima na njegovom imanju, orao je polja i popravljao njihove domove vlastitim rukama. Za velikaša, takav je način života bio vrijedan divljenja. Iako pomalo prožet paternalizmom, Tolstoj je uživao u društvu seljaka i svjesno počeo izbjegavati književnu i aristokratsku elitu u gradovima. Također je osnovao eksperimentalnu školu za djecu seljaka na temelju libertarijanskih i egalitarijanskih ideja Rousseaua i Proudhona, gdje je i sam podučavao. Za razliku od mnogih svojih kolega aristokrata koji su riječima podržavali solidarnost sa seljacima, Tolstoj je vjerovao da nikada ne možete razumjeti njihov život, ako ga i sami ne okusite.

Lekcija 3: Napravite razliku

Za književnika iz visoke klase, Tolstoj je napravio značajan napor da poduzme praktične mjere za ublažavanje tuđe patnje. Njegova predanost seljaštvu nije bila nigdje više očita do u pomoći za vrijeme velike gladi. Nakon problema u poljoprivredi 1873., Tolstoj je odlučio prestati pisati Anu Karenjinu na godinu dana da bi organizirao pomoć za gladne, i kako je napisao svojoj rodbini: “Ne mogu se otrgnuti od živih bića i gubiti vrijeme sa zamišljenim likovima.” Njegovi prijatelji i obitelj su mislili da je poludio i da jedan od najboljih pisaca na svijetu ostavlja svoje genijalno djelo po strani. No, Tolstoj je bio nepopustljiv. On je to učinio opet nakon gladi tijekom 1891., a zajedno s ostalim članovima obitelji je proveo sljedeće dvije godine skupljajući novac iz cijelog svijeta i radeći u javnoj kuhinji. Možete li danas zamisliti autora bestselera kako zanemaruje svoju najnoviju knjigu i posvećuje se humanitarnom radu pune dvije godine ?

Lekcija 4: Usavršite umjetnosti jednostavnog života

Jedan od Tolstojevih najvećih darova – i izvor muka – bila je njegov ovisnosti o pitanju smisla života. On se nikada nije prestao pitati zašto i kako bi trebali živjeti, i koji je smisao svog njegovog novca i slave. U kasnim 1870-im, ne mogavši naći odgovor na ta pitanja, mentalno se slomio i bio je na rubu samoubojstva. No, nakon što je proučio njemačkog filozofa Schopenhauera, budističke tekstove i Bibliju, on je prihvatio revolucionarni sustav kršćanstva kojem odbacuje sve organizirane religije, uključujući i pravoslavnu crkvu u kojoj je odrastao i okrenuo se prema životu duhovne i materijalne strogosti. Odustao je od pića i pušenja i postao je vegetarijanac. On je također inspirirao stvaranje utopijskih zajednica sa jednostavnim, samodostatnim životom, gdje je postojalo zajedničko vlasništvo. Ove “Tolstojeve“ zajednice su se proširile diljem svijeta i vodile su Gandhija kada je osnovao ašram 1910. godine nazvavši ga Tolstojevom farmom.

Lekcija 5: Čuvajte se proturječnosti

Tolstojev novi, jednostavniji život nije bio bez svojih problema i proturječja. Osim činjenice da je on propovijedao univerzalnu ljubav, stalno se borio sa svojom suprugom, jer apostol jednakosti nikada nije bio u mogućnosti da u potpunosti napustiti svoje bogatstvo i povlašteni način života, i živio je do starosti u velikoj kući sa slugama. Kad je razmatrao ideju da daruju svoje imanje seljacima, njegova supruga i djeca su bili bijesni, i on je na kraju popustio. No, u ranim 1890-ih je uspio protiv njihove volje nagovoriti ih da se odrekne autorskih prava na veliki dio njegovih književnih djela, i to je bilo pravo bogatstvo. U svojim posljednjim godinama, kada su pisci i novinari dolazili odati počast starini sa dugom sijedom bradom, uvijek su bili iznenađeni kada bi pronašli najpoznatijeg svjetskog autora da cijepa drva s radnicima ili šiva vlastite čizme. S obzirom na povlašteni život u kojem se Tolstoj rodio, njegova osobna transformacija, iako ne potpuna, i dalje zaslužuje poštovanje.

Lekcija 6: Proširite svoj društveni krug

Najbitnija pouka od Tolstoja je da slijedimo njegov primjer i priznamo da je najbolji način da se preispitaju naše uobraženosti i predrasude i razvijemo nov način gledanja na svijet, jeste da se okružite s ljudima čiji se stavovi i životni stilovi razlikuju od naših. Zato se i prestao družiti sa ljudima u Moskvi i toliko je vremena proveo s radnicima na zemlji. U Uskrsnuću, Tolstoj je istaknuo da većina ljudi, bilo da su bogati biznismeni, moćni političari ili obični lopovi, prihvaćaju svoja vjerovanja i način života da su moralna i ispravna. “Kako bi se njihov pogled na život održao”, napisao je, “ti se ljudi instinktivno druže sa osobama koje dijele slična razmišljanja i viđenja života i pronalaze svoje mjesto u njemu.”

Ako želimo propitati vlastita uvjerenja i ideale, moramo slijediti primjer Tolstoja, provoditi vrijeme s ljudima čije su vrijednosti i svakodnevna iskustva u kontrastu s našim iskustvima. Naš zadatak mora biti da putujemo izvan poznatog kruga.

   

 

Tolstoj o vegetarijanstvu:

Ovo je strašno! Ne patnja i smrt životinja, nego da čovjek to potiskuje u sebi, nepotrebno, taj najveći duhovni kapacitet – suosjećajnost i sažaljenje prema živim bićima poput njega samog – i kršeći vlastite osjećaje postaje okrutan. Duboko u ljudskom srcu sjedi zapovijed da se ne oduzima život!

 

Ne tako davno, razgovarao sam s umirovljenim vojnikom, mesarom, koji je bio iznenađen mojom tvrdnjom da je šteta ubiti. Kasnije se ipak složio sa mnom: ”Posebno kada su mirni, pitoma goveda. Priđu ti jadni, vjeruju ti. To je veoma žalosno”.

Jednom, odlazeći iz Moskve, ponuđen mi je prijevoz kočijama koje su išle u Serpukov, u susjednu šumu da donesu drva. Bio je to četvrtak pred Uskrs. Sjedio sam u prednjem dijelu kočije zajedno sa snažnim crvenokosim kočijašem, koji je očigledno popio. Ulazeći u selo, vidjeli smo kako vuku na klanje dobro uhranjenu roza golu svinju. Skičala je užasnim glasom, glasom koji liči na krik čovjeka. Baš u trenicuma kada smo prilazili, počeli su da je ubijaju. Čovjek joj je rasporio grlo nožem. Svinja je zaskičala još prodornije i glasnije, otrgla se od čovjeka i pobjegla oblivena krvlju. Kako sam kratkovid, nisam primjetio sve detalje. Sve što sam vidio je svinja s ljudskim likom i sve što sam čuo je njen očajnički krik, ali kočijaš je pažljivo promatrao i vidio sve detalje. Uhvatili su je, oborili, i završili posao prerezivanjem njenog vrata. Kada je skičanje prestalo, kočijaš je duboko uzdahnuo. “Zar ljudi zaista nemaju odgovor na takve stvari?”, upitao je. Toliko je jaka čovjekova odbojnost prema ubijanju. Ali na primjer, poticanjem gramzivosti, tvrdnjama da je Bog to dopustio, i prije svega, da je to po navici, ljudi u potpunosti gube ovaj prirodni osjećaj. Sve što želim reći je da je za dobar život neophodan niz dobrih djela, da ako je čovjek ozbiljan u namjerama da živi ispravno, neminovno će pratiti jedan određeni niz, a među prvima, to će biti vrlina, za kojom idu samokontrola, samosprečavanje. U potrazi za samokontrolom čovjek će neminovno pratiti i niz čija je glavna karika samokontrola ishrane. I ako zaista bude ozbiljno tražio dobar život, prva stvar od koje će se suzdržati će biti upotreba životinja u prehrani, jer, da ne govorimo o pobuđenju strasti koje takva hrana izaziva, hraniti se na taj način je jednostavno nemoralno, jer uključuje  čin koji je u suprotnosti s moralnim osjećajima – ubijanje. Tekst je iz Tolstojevog eseja “Prvi korak”