Pjesnikinja Vesna Krmpotić o ljubavi govori na jedan specifičan, slikovit ali i filozofski način, pun metaforičnosti, simbolike itd. Ona to radi s nevjerojatnom lakoćom, tako da svom čitatelju pruža užitak poimanja svakog stiha zasebno…
U svakoj je izrečenoj ljubavnoj poruci, pjesmi, lirici, ostala svoja osobita, ali i neumoljiva, ništa od osjećaja ne želi skriti, zadržati već pravo istinski, slikovito utkaje u stih, a teško joj pada mjerenje ljubavi pa kaže, izvrsnu misao: “ZA POSTOJANJE LJUBAVI, NE TREBA POSTOJATI RAZLOG, ONO JE PRIRODNO STANJE ČOVJEKA”. Pa, nije li to zapravo i jedina istina? 🙂
Pjesma o mojoj ljubavi
Da ne bih vidjela besciljnost svoje ljubavi
ja kažem: želim tebe.
Ali ja ne želim tebe,
ja želim da te želim.
Učini što hoćeš, budi što hoćeš,
samo mi daj da ti sve svoje dam.
Ti si u meni a nisi u sebi:
O ljubavi bez cilja, bez razloga, bez kraja.
I kad te grlim, vidim: ne grlim te,
nego grlim ljubav, želju svoju.
Volim te, jer je lakše voljeti nego ne voljeti,
volim te jer tako brže nestajem.
Mjerenje i vaga
Tvoji su danovi zdjelice vage,
u kojima me odmjeruješ dan i noć.
Mučiš se da izjednačiš San i Javu,
ali ne znaš da oni neprestano mijenjaju svoju težinu,
neumorni, kao da mjere tvoju upornost.
Zar ti nisam teška, dragi? Odloži na čas vagu
i uzmi me golim rukama.
Neka nas slobodno njiše
talas krasnog nesuglasja,
talas koji nas je stvorio.
Daj mi to što mi daješ
Daj mi to što mi daješ.
I daj mi ono što ćeš mi dati.
I ne usliši ako te ikad molim
Nešto treće.
A ne zaboravi dati snagu
Da primim sve to što mi daješ;
Da ne odbijem što ćeš mi dati,
Ne zaištem što nećeš dati.
Vesna Krmpotić rođena je 1932. u Dubrovniku. Osnovnu školu polazila je u Dubrovniku, a gimnaziju u Zagrebu, gdje je diplomirala psihologiju i engleski jezik na Filozofskom fakultetu (1959). Od 1962. do 1964. provela je na specijalizaciji bengalskog jezika u Indiji, a dulje vrijeme boravila je u Egiptu, SAD-u i Gani. Uz učestala putovanja, posebno u Indiju, živi i radi u Zagrebu i Beogradu kao profesionalna književnica. Autorica je najveće pjesničke zbirke u svjetskoj književnosti »108 x 108«, koja sadrži 11. 664 pjesme. Za svoj je književni rad dobila brojne nagrade i priznanja.
maRin 
Evo još jedne:
Ljubav… ono nešto nedostignuto
čemu smo vjerni
i čega rado napuštamo
voljena tijela varajući ih sramno
s njihovim dušama.
(Vesna Krmpotić)
Pozdrav 🙂
Vrlo je lijepa i misaona također. Hvala ti, pjesniče! Pozdrav 🙂