Malo o ljudskoj psihologiji
Često puta ne razmišljamo, nego samo djelujemo. Nismo niti svjesni posla koji mozak odrađuje u pozadini.
Uzimajući stvari, sjećanja ili raspoloženja zdravo za gotovo, zaboravljamo tko stoji iza njega i koliki posao odrađuje.
Mi rekonstruiramo svoja sjećanja
Pokušajte ovo – sjetite se nekog događaja koji se dogodio prije barem 5 godina. Možda vjenčanje, obiteljski skup, prijateljska večera ili odmor…
Sjećanja kao filmovi? – Imamo tendenciju da se sjetimo događanja kao da si zamišljamo film u glavi. I zbog toga mislimo da su naša sjećanja u potpunosti sačuvana i da su nepromjenjiva. No to nije slučaj.
Sjećanja su rekonstruirana – Naša sjećanja se mijenjaju svaki put kad pomislimo na njih. Oni nisu filmići snimljeni u naš mozak, kao datoteke u kompjuteru. Postoje određeni živčani putevi koji se obnavljaju svaki put kad se nečeg sjećamo. To pravi neke zanimljive efekte , poput mijenjanja određenog sjećanja.
Događaji koji su se dogodili poslije nečega mogu utjecati na prvobitno sjećanje – Drugi događaji koji su se dogodili nakon događaja kojeg se pokušavamo sjetiti, mogu promijeniti originalno sjećanje.
Miješanje događaja – Lako je početi miješati događaje. Tako da stvari koji su se desile na dva različita događaja postanu jedno sjećanje.
Popunjavanje praznina – Vaš mozak izmišlja određene stvari kako bi popunio praznine u stvarima kojih se ne sjeća, no ovo će vama izgledati kao da se sve zapravo uistinu dogodilo. Ne možete se sjetiti tko je bio na obiteljskoj večeri, no vaša teta obično bude na obiteljskim skupovima, tako da iako nije bila, vaš mozak će pomisliti da je i ona bila.
Dopamin vas čini ovisnim o traženju informacija
Jeste li se ikad osjećali kao da ste ovisni o provjeravanju e-maila, društvenih mreža ili sms-a. Smatrate li da je nemoguće ignorirati e-mail ako vidite da imate novih poruka u inboxu? Da li ste ikad otišli na Google da potražite nešto i 30 minuta kasnije shvatite da ste čitali i prelazili sa stranice na stranicu, te se udaljili od originalne teme traženja? Ovo su sve primjeri kako dopamin radi.
Neuro-znanstvenici su proučavali ono što nazivaju dopaminskim sustavom. Dopamin je “otkriven” 1958, otkrio ga je Nils Ake Hillarp i Arvid Carlsson sa Švedskog Instituta kardiologije.
Dopamin nastaje u različitim dijelovima mozga i kritičan je u mnogim funkcijama – razmišljanju, kretanju, spavanju, raspoloženju, pažnji, motivaciji…
Sve je u traženju – Najnovije istraživanje ne misli ovako. Umjesto da nas dopamin tjera da iskusimo zadovoljstvo, on motivira traženje. Dopamin rezultira u tome da želimo, žudimo, te tražimo. Povećava naš nivo shvaćanja stvari oko nas i naše ciljeve. Nije to samo u fizičkim potrebama poput spavanja, hrane, nego i u apstraktnim stvarima. Dopamin nas tjera da budemo znatiželjni i da ne prestajemo tražiti informacije.
Željeti protiv voljeti – Prema Kent Berridge-u, ova dva sustava, opoidni i dopaminski, su suprotna. Sistem želje nas tjera u akciju, a sistem voljenja nečega nas tjera da se osjećamo zadovoljno i pauziramo to naše traženje informacija. Ako to traženje nije isključeno na bar dio vremena, počet ćemo se kretati u krugu. Dopaminski sustav je jači od opoidnog, mi tražimo više od onoga što želimo naći.
Krug izazvan dopaminom – S internetom, društvenim mrežama i mobitelima sad nemamo granica u tome šta možemo tražiti i istraživati. Želite pričati s nekim? Imate sms, e-mail, i slično. Želite informacije? Imate Google. Želite vidjeti šta vam prijatelji rade? Imate Twitter i Facebook. Uđemo u taj beskonačni dopaminski krug, gdje stalno nešto tražimo, pa kad nađemo dobijemo zadovoljstvo, što nas motivira da još više tražimo. Sve je teže i teže da prestanemo gledati e-mail, prestanemo se sms-ati, prestanemo gledati mobitele i facebook.
Iščekivanje je bolje od samog dobitka – Istraživanje skeniranja mozga pokazuje da mozak dobija više stimulacije kada iščekivamo nešto, a ne kad dobijemo.
Više, više, više – Iako željeti nešto i voljeti nešto su povezani, istraživanje pokazuje da dopaminski sustav nema u sebi ugrađenu zasićenost. Moguće je da nam govori “više,više,više”, čak i kad smo našli šta nam treba. Tokom tog našeg putovanja po Google-u, znamo da imamo odgovor na prvobitno pitano pitanje, no tražimo još, i još i još.
Nepredvidivost je ključ – Nepredvidivost također stimulira dopamin. Kad se dogodi nešto nepredvidivo, naš dopaminski sustav se stimulira. Dobijemo notifikaciju da smo dobili email, sms ili bilo šta, no ne znamo od koga je osim ako ne vidimo, jer može biti bilo tko. E upravo to stimulira dopaminski sistem.
Previše očekujemo od budućih događaja
Ljudi su slabi procjenitelji – U svojoj knjizi, Šetanje po sreći, Dan Gilbert razmatra istraživanje provedeno na procijenjivanju ili prosuđivanju budućih emocionalnih reakcija na događaje. Vidio je ljudi precijene reakciju za koju misle da je ili ugodna ili neugodna. Bez obzira o čemu se radi, da izgubite posao, nađete ljubav, dobijete dobru svotu novca, neko vam umre, svi precijene svoje osjećaje. Ako je događaj negativan, ljudi ocijene da će se dugo osjećati tužno i nesretno, a ako je pozitivan, ocijene da će dugo biti sretni i zadovoljni.
Ugrađeni regulator – Istina je da imate ugrađeni regulator kojima ocijenjivate pozitivne i negativne događaje. Neki su općenito sretniji ili manje sretni od drugih, te ovaj nivo sreće im može ostati bez obzira šta im se dogodi.
Želja protiv stvarnosti – Pazite kad vam kupci kažu da ako se promijeni neki produkt, oni će biti sa njim zadovoljniji ili suprotno. Ljudi možda bi voljeli jednu stvar više od druge, no jačina njihove reakcije varira od one očekivane.
Jeste li ikad okusili slično sa svojim predviđanjima i reakcijama? Jeste li ikad bili sigurni da će vas određeni događaj usrećiti ili unesrećiti, kada je ispalo mnogo drugačije?
Vaš mozak luta 30% vremena
Na poslu ste i čitate izvještaj koji vam je dao jedan od kolega i shvatatit kako ste nešto pročitalo tisuću puta, no vaš mozak je jednostavno, otplutao.
Lutanje mozga je slično, ali ne i isto sanjarenju. Psiholozi koriste termin sanjaranje da opišu bilo kakve strane misli, fantazije ili izmišljene priče. Termin lutanje mozga je specifičniji, te odnosi se na to kada radite jedan zadatak i pomislite na nešto nevezano za taj zadatak
Lutanje mozga je čest fenomen – Podcjenjujemo lutanje našeg mozga. Prema Jonathanu Schooleru sa Sveučilišta Santa Barbara, mislimo da naš mozak luta oko 10% vremena, kad je zapravo 3x više. U svakodnevnim aktivnostima naš mozak luta oko 30% vremena, a kad vozite na neprometnoj cesti, taj postotak se može povećati na čak 70%.
Lutajući mozgovi nerviraju neurologe – Neki neurolozi su postali zainteresirani za proučavanje ovog fenomena jer im je išao na živce. Naučnici su imali određeni zadatak, npr, da nešto pročitaju ili vide, a 30% vremena dobivali su rezultat koji uopće nije vezan za dani zadatak. To je zato što je mozak lutao negdje van zadatka.
Zašto lutanje može biti pozitivno – Lutanje mozga dopušta mozgu da se fokusira na jedan zadatak, a drugi dio mozga može razmišljati o nekom većem cilju. Tako da vi vozite i pazite na cestu, no i mislite da li trebate napuniti rezervoar. Čitate neki online članak koji trebate čitati, no vaš mozak misli da trebate to staviti na kalendar. Lutanje mozga je najbliže što možemo doći tome da radimo više aktivnosti odjednom (što je apsulutno nemoguće).
Zašto može biti negativna stvar – Većinu vremena kad mozak odluta, mi to ni ne shvatimo. To znači da možemo propustiti određene informacije. Npr, slušate sagovornika dok priča, no mozak vam odluta na to šta ćete raditi kad dođete kući, te se sugovorniku činite nezainteresiranim i nefokusiranim.
Više lutanja – više kreativnosti – Znanstvenici su uvidjeli da ljudima kojima mozak često luta su kreativniji i bolji u rješavanju problema. Njihov mozak radi na jednom zadatku, no procesira i drugi, te pravi veze između njih.
maRin 