The Doors – Touch Me

Jim Morrison

Pjesnik… Shaman… Rock idol… Sex simbol… Vizionar… Mitski Lizard King, Mr. Mojo Risin’, Dionysis… Sve to, a vjerojatno i puno više, bio je ili raznim ljudima znači Jim Morrison.

Morrison je “sažeo” svoja literarna i filozofska uvjerenja u rečenice koje su vjerojatno njegovi najčešći, ali i najslikovitiji citati: “Oduvijek su me privlačile ideje povezane s pobunom protiv autoriteta. Sviđaju mi se ideje nepoštivanja i odbacivanja prihvaćenog sustava. Zanima me sve o pobuni, neredu, kaosu – posebice aktivnosti koje naizgled nemaju nikakvog smisla.”
“Na papiru naznačavam samo skelet, a tijelo i muskulaturu stvaram tijekom izvedbe na pozornici.” Morrisonove tekstove stoga ne treba shvatiti kao “klasičnu” poeziju koja se tiska u knjigama, nego kao predloške ili, još preciznije rečeno, scenarije za rock predstavu.
Morrisonovi književni i filozofski uzori (pomalo ekscentrična smjesa “prokletih pjesnika” američke suvremenosti i europske prošlosti: Kerouac i beat pjesnici( Beat pokret ) , te Balzac, Rimbaud, Moliere, Joyce, Camus i Baudelaire) – uz uvažavanje statusa predvodnika jedne od najpopularnijih grupa cjelokupne povijesti rocka – ponajbolji su ključ za razumijevanje Morrisonove versifikacije.

Poslušajte vrlo simpatičnu pjesmu The Doors-a uz spooky, psihodelični uvod :))

Jim Morrison je jednom prilikom izjavio da prilikom pisanja pjesme najprije čuje melodiju, pa tek onda uz nju stvara stihove, no ti stihovi su uz njegov prepoznatljivi vokal, izvrsnu melodičnost i i glazbeno umijeće ostalih članova, postali zaštitni znak grupe Doors

Uz ugodan i snažan bariton Morrison je glazbeno dobro potkovanim članovima “The Doorsa” donio i druge kvalitete, a to je prije svega karizmatičnost i mračna poezija.

Morrison i Doorsi gurnuli su rock u smjelo novo doba.

The Doors

The Doors američki je psihodelični rock sastav. Nastaju 1965., a prvi album izdaju 1967. godine. Glazba je mješavina bluesa, rocka i popa sve to umotano u psihodelični stil glazbe. Tekstovi su pod utjecajem Aldousa Huxleya, Williama Blakea – od koga preuzima ideju da: “put pretjerivanja vodi do palače mudrosti – The road of excess leads to the palace of wisdom” – Friedricha Nietzschea, te francuskih simbolističkih pjesnika kao što su Baudelaire i Rimbaud, od kojega pruzimaju ideju “dugoročnog poremećaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato”, a svoja osjetila remete pomoću psihoaktivnih droga i alkohola. Ime “The Doors” predstavlja vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od W. Blakea i Huxleya, koji u svojoj knjizi “Vrata percepcije” testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu. Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo “utilitarno”, odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni, dok pod utjecajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi. Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme “The Marriage of Heaven and Hell” Williama Blakea: “Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno.”

The-Doors

Dalje o Morrisonu

Zanimljivo je i to da je od rane mladosti Jim Morrison bio opsjednut smrću. Njegovo poetsko djelo otvaraju i zatvaraju zapisi o smrti. Negdje na početku svoje prve knjige on kaže kako “Sve igre sadrže ideju smrti”, a pri kraju Američke molitve on kaže i slijedeće “Death makes angels of us all”.

Zbog prehrambenog režima od malo hrane i mnogo LSDa, nekad puniji Morrison je do 1966. godine zadobio svoj izgled prepoznatljiv s fotografija tzv. “kristova poza“, koja se nalazi na albumu “The Best of” i snimljena je 1966. godine. Morrison nije znao svirati niti jedan instrument, ali je pridonosio komponiranju tako što bi već u “glavi” imao melodiju za svoj tekst.

Nasljeđe Jima Morrisona? Taj prototip rock-zvijezde – osoran, seksi, zagonetan, ostaje i dalje jedan od najpopularnijih i neosporno najutjecajnijih pjevača u povijesti rocka. Njegov utjecaj nalazimo kod Richarda Ashcrofta, Patti Smith, Trenta Reznora, Iggyja Popa, Eddieja Veddera, Marilyna Mansona i mnogih drugih….

“Ako svojom poezijom mogu išta postići,” rekao je jednom, onda je to – osloboditi ljude stega unutar kojih vide i razmišljaju.” Morrison i Doorsi su u tome uspjeli – pustili su nas, pa makar i na kratko, da vidimo kako je na drugoj strani. Otvorili su vrata percepcije, koja više nitko nije mogao zatvoriti.

Zanimljivosti
•Jima Morrisona, pomilovali su 39 godina nakon njegove smrti za slučaj razgolićivanja u Miamiju iz 1969. godine. Pijani Morrison je na koncertu, podsjetimo, skinuo hlače, te je osuđen za golotinju na javnom mjestu.
•Na početku karijere je bio jako stidljiv, tako da je publici okretao leđa za vrijeme nastupa.
•Idol mu je bio Aleksandar Veliki pa je jednom prilikom, kad je posjetio frizera, pokazao fotografiju Aleksandrove statue i rekao da želi frizuru poput njegove
•Omiljeni filozof mu je bio Nietzsche, a pjesnici Blake i Rimbaud
•Kao dijete, 1947. svjedočio je prometnoj nesreći u pustinji u Novom Meksiku. Smatrao je da su duše mrtvih indijanaca “uskočile u njegovu”, te da su s njim ostale kroz život.
•Jim je čitao mnogo više od svih kolega u razredu, a njegov ukus bio je do krajnjih granica ekscntričan i izvan konvencija, pa često ni sam spomenuti profesor nije znao za djela o kojima Jim govori.

I za kraj, o njegov veličini svjedoči rečenica koju je zapisao neposredno prije smrti:

Sebe doživljavam kao sjajnu plamteću kometu. Ljudi zastaju bez daha gledajući u nebo. Sljedećeg trenutka više me nema, otišao sam… A oni nikad više neće biti isti, niti vidjeti išta slično… I neće moći da me zaborave – nikad! Postoje dvije vrste svijeta. Jedan je moj, a drugi podijelite međusobno.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s