Altruizam – dobitnik je onaj koji daje

Redovito vježbanje i niskokalorična dijeta, to znaju i vrapci na grani, najbolji su put do zdravlja, zar ne? Pa i nije baš tako! Obična gesta dobre volje i pomaganje drugome pridonose našem zdravlju više negoli život po receptu. Dokazano je i znanstveno. Zamislite da vam se sve što darujete vraća dvostruko. I to ne materijalno već duhovno

Volonteri zdraviji od vježbača

Najnovija istraživanja otkrila su što sve dobivamo kada dajemo. I nije važno pomažemo li nekome tko je u smrtnoj opasnosti ili činimo uslugu bakici u trgovini. Zadovoljstvo naplate dobrih djela sadržano je u jednoj rečenici – ne onaj koji prima, nego onaj koji daje, žanje najveći dobitak.

Na Buck institutu za istraživanje starenja u Kaliforniji provedeno je istraživanje na 2000 ljudi. Dokazalo je da oni koji volontiraju u dvije ili više organizacija imaju zavidnih 44 posto manje izgleda da umru u odnosu na one koji to ne čine, unatoč ostalim faktorima koji utječu na dugovječnost, poput tjelesnog zdravlja, redovitog vježbanja itd. Volontiranje je pobijedilo redovito vježbanje četiri puta tjedno za čak 30 posto.

Kako to funkcionira u stvarnosti?

Sve počinje malim ali dosljednim, svjesnim akcijama i dobrim namjerama. To ne znači da morate završiti u mirotvornim trupama, osim ako baš tome niste jako skloni. Kao što ćete otkriti u daljnjim primjerima, altruizam se može iskazati na bezbroj načina o kojima niste ni sanjali. Inspirirajte se i počnite činiti dobra djela svaki dan. Dovoljno je da, primjerice, pažljivo saslušate prijatelja. Važno je i bolje uskladiti svoje akcije s mogućnostima, neka budu duhovno utemeljene, i produbite veze s bližnjima.

NIJE VAŽNO TKO SAM I KOLIKO DAJEM. VAŽNO JE DA ŽELIM

Mnogi od nas dali bi više samo kad ne bismo bili sputani normama ponašanja i onim što nam nalaže naša uloga. Ograničava nas slika o nama, bilo da smo majka, otac, učiteljica, direktor banke, jer nam nameće sasvim određeno ponašanje koje se od nas očekuje.
Mislimo ovako: „Zašto ponuditi tanjur juhe beskućniku kad su materijalna dobra ono čemu težim i ono što mi daje sigurnost? Uostalom, to nije moja briga. Ima onih kojima je to dužnost.“ Ne znamo da ćemo ispunjavanjem potreba drugih, bez obzira na to kakve one bile, u stvari pomoći sebi. Prvi je to opisao Gary Morsch, doktor medicine i autor knjige Snaga služenja drugima. Stigao je u Kalkutu 1996. godine s 90 volontera i medicinskom pomoći vrijednom 12 milijuna dolara. Htio je pomoći Majci Terezi i njezinu redu Misionarki ljubavi prema bližnjem svome.

Iako je došao da bi kao liječnik pomogao bolesnima i umirućima, ubrzo se zatekao s lopatom i dvije kible u ruci pred hrpom smeća. Zamolile su ga da smeće odnese na odlagalište. Pomislio je najprije da su se sestre zabunile, pa on je doktor i nije došao ovamo nositi smeće. A onda je shvatio. Na zidu skromnog ureda Majke Tereze stajao je natpis koji je napisala vlastitom rukom: „Ne možemo činiti velike stvari. Samo male, ali s puno ljubavi“. Lekciju je Morsch zapamtio do kraja života: „Shvatio sam da istinska pomoć koju pružam drugima ne ovisi o tome tko sam te što i koliko dajem. Važnije je da to jako želim, da budem dostupan i uvijek spreman pomoći onima koji moju pomoć trebaju

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s