Biblioterapija

Biblioterapija je izražajna terapija koja koristi odnos između pojedinca i sadržaja knjige, poezije i drugih oblika pisanih riječi. Biblioterapija najčešće ide uz terapiju pisanja. Takav oblik terapije je najučinkovitiji.

Još su stari Grci vjerovali u ljekovitu moć čitanja, stoga su uvijek iznad vrata knjižnica stavljali natpis ”ljekovito mjesto za duše”. Osnovni koncept biblioterapije je da je čitanje ljekovito iskustvo. Književni izvori mogu pomoći u rješavanju složenih problema.

U većini slučajeva, biblioterapija se koristi kao dodatak tradicionalnoj psihoterapiji. Kod onih koji se liječe kognitivno – bihevioralnom terapijom biblioterapija svakom pacijentu pristupa na poseban, individualan način. Primjerice, osoba koja pati od bulimije će najvjerojatnije dobiti za čitanje knjige koje opisuju njeno stanje. Takve informacije pomažu pacijentima da bolje razumiju razloge liječenja te da porade na promjenama u ponašanju.

Biblioterapija najvjerojatnije neće biti učinkovita kod ljudi koji pate od poremećaja misli, psihoze, ograničene intelektualne sposobnosti, disleksije ili aktivnog otpora na liječenje.

Tri faze biblioterapije

Iako ne postoji mnogo istraživanja o biblioterapiji, ona se pokazala učinkovitom pri rješavanju mnogih slučajeva.

Biblioterapija ima tri priznate faze:

Identifikacija – kada se čitatelj pronalazi i poistovjećuje s likom

Katarza – kada čitatelj s likom u književnom djelu dijeli mnoge misli i osjećaje

Uvid – kada čitatelj pomoću lika shvati kako se nositi sa svojim problemima i pitanjima

Cilj biblioterapije je proširiti i produbiti razmišljanje pojedinca kako bi uspio riješiti trenutni problem. Primjenjuje se kod mnogih vrsta psihičkih problema. Stručnjaci su ustanovili da je odlična za liječenje poremećaja prehrane, poremećaja raspoloženja, straha od otvorenog prostora, alkohola i ovisnosti, stresa i anksioznosti.

Za razliku od mnogih standardnih oblika psihoterapije, biblioterapeut ima pristup koji najčešće uključuje konkretne primjere s kojima se pacijent može poistovijetiti. Primjenjuje se za mnoge vrste psihičkih problema, uključujući poremećaje prehrane, anksioznost, poremećaje raspoloženja i zlouporabe opojnih droga.

Ljudi koji samostalno, odnosno bez stručnog vodstva, uzimaju literaturu u svrhu liječenja mogu pogriješiti u terapiji. Kao i bilo koji drugi oblik liječenja, biblioterapija je djelotvorna samo ako se njome pacijent aktivno bavi i ako ima jaku želju za oporavkom. Za ljude koji nemaju dosta vremena ili novaca da bi pohađali ovakvu vrstu terapije, postoje mnoge knjige koje se mogu koristiti samostalno, bez nadzora stručne osobe. Trenutna istraživanja pokazuju da biblioterapija može biti vrlo učinkovita u liječenju agorafobije.

Učinkovitost biblioterapije

Većina istraživanja pokazuje različite rezultate učinkovitosti biblioterapije. Naime, biblioterapija, kao što smo već rekli, ne može pomoći svima. Pokazala se najučinkovitijom kod oslobađanja od stresa. Međutim, znanstvenici su zaključili da sve više ljudi želi takav oblik terapije, naročito zbog užurbanog načina života i problema s kojima se susreću kao što su razvodi, obiteljski problemi, alkohol, droga itd.

Biblioterapija se može koristiti kod razvijanja svijesti pojedinca, povećanja motivacije, povećanja razumijevanja ljudskog ponašanja, poticanja iskrene procjene vlastite osobnosti, povećanja interesa za okolinu, ublažavanja emocionalnih i mentalnih opterećenja, pokazivanja pojedincu da postoji više od jednog rješenja problema, kod razvijanja kvalitete razgovora o problemu, kao i kod konstruktivnog pristupa problemu.

Bilo da ste učitelj, profesor, odgajatelj, knjižničar ili stručnjak za duševno zdravlje, biblioterapija treba biti odrađivana sa zadovoljstvom. Biblioterapeut mora biti stabilna osoba, istinski zainteresirana za druge, sposobna da suosjeća s drugima, bez moraliziranja, prijetnji ili zapovijedanja.

Stručnjaci smatraju da svaki biblioterapeut mora surađivati s drugim stručnjakom u svom ili drugom području. Na primjer, ako ste učitelj, možete surađivati sa školskim knjižničarom ili psihologom. Ovakav oblik suradnje pomaže u ravnoteži liječenja. Stručnjaci također tvrde da biblioterapeut mora biti ugodan sugovornik, treba znati potaknuti raspravu koja u niti jednom trenutku neće naginjati svađi.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s