Zalazak sunca kroz brodski prozor, između otoka Mljeta i poluotoka Pelješca.
Photo by: moRnarius 2012.
Bio je vrući ljetni dan. Idealan za potragu mirnog i skrovitog mijesta, gdije bi se bilo lijepo odmoriti i ohladiti.
U ovom slučaju bila je to gusta i mirisna borova šuma nacionalnog parka, otoka Mljeta …..
… Pri povratku na kopno, prilikom silaska brodskim stepenicama, na okruglom brodskom prozoru, uz samo more, zatitralo je zalazeće sunce. I pokazalo je svu svoju ljepotu. Zrake sunčeve svijetlosti preljevale su se po površini mora, i neko vrijeme igrale su svoju živahnu, no opet umirujuću igru. Sve dok sunce nije uronilo u more, i za sobom ostavilo svoju svijetlost u najljepšim užarenim nijansama…
Ah taj ljetni zalazak sunca… Ah taj nadolazeći kraj ljeta…
Bio je to pravi Rooooad Triiiiiip – Evelynn! 🙂
maRin 
kao vizualna poezija, igra svjetlosti između dvije tlosti 🙂
Hvala ti Bornaija!
Još neki tvoj stih i eto. 🙂
Pozz..
pa, uistinu me je tvoja fotografija asocirala na trenutke koje volim unatoč njihovoj težini i rado je povezujem s ovdje: http://bezimenaulica.wordpress.com/2011/08/31/200/ i ovdje: http://bezimenaulica.wordpress.com/2011/08/31/201/ napisanim. zapravo bih ja tebi trebao biti zahvalan, al’ ajd sad da ne zapadnemo u patetiku 🙂
Nema na cemu. 🙂 Svidja mi se ova prva, no drugu ne mogu otvoriti? Fora ti je headline. 🙂
mea culpa, evo još jednom, mislim kad već nudim, je l’ 🙂
http://bezimenaulica.wordpress.com/2011/09/01/201/
Odlična je ova!! Very nice. 🙂
Bolja mi je od prve, koja je isto lijepa.