Billie Holiday – The First Jazz & Blues diva

Lady sings the blues, she’s got ‘em bad. She feels so sad, The world will know, She’s never gonna sing them no more. Zadimljeni bar u Harlemu, početak -30ih godina prošlog stoljeća, zaljubljenici u jazz i blues glazbu čekaju da se mlada osamnaestogodišnjakinja popne na pozornicu i pusti glas. Svi su zaljubljeni u nju, njen glazbeni izričaj i novi život koji je dala svojim omiljenim stilovima; jazzu, bluesu i swingu. Njeno ime je Billie Holiday.

O putu

“Mama i tata bili su još djeca kad su se vjenčali. Njemu je bilo osamnaest, njoj šesnaest, a meni tri.” To su uvodne rečenice najpoznatije autobiografije u povijesti jazza. Napisala ju je sama Billie, tamnoputa pjevačka jazz legenda 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća. Kratak dio života, njeno pravo ime je bilo Eleanor Gough McKay, ali se je jednom prilikom zaljubila ( budući da je bila bisexualka ) u glumicu Billie Dove te uzela njeno ime i prezime svoga oca (Holiday) kao umjetničko i postala Billie Holiday.

Billie je bila jedna od prvih crnačkih zvijezda koje su zajedno i ravnopravno nastupale na pozornici s bijelcima. Svojim se posebnim timbrom i sonornim, gotovo instrumentalnim načinom pjevanja probila među vodeće izvođače bluesa i tada popularnog swinga. Njezin specifičan stil, kao što se može čuti i vidjeti na snimkama s malim sastavima, osobito je dolazio do izražaja u nježnim, profinjenim duetima sa saksofonistom Lesterom Youngom, koji joj je dao nadimak “Lady Day” po kojemu je možda još i poznatija. Emocije koje je Holiday unosila u riječi koje je pjevala ponekad su bile toliko snažne da je bilo očito da pjevačica živi ono što pjeva.

 

Tokom svojih nastupa često je znala pjevati “iza ritma” kojim su prateći glazbenici svirali, unoseći na taj način svježinu u standardne melodije tog vremena. Inspiraciju za svoje improvizacije sa harmonijama, prema njenim riječima, pronalazila je u izvedbama svojih omiljenih trubača, Louisa Armstronga i Lestera Younga. Holiday je često znala reći da pokušava pjevati poput trube, a u jednoj od svojih biografija izjavila je da je uvijek željela postići osjećaj s kojim je Armstrong svirao trubu. Upravo taj boemski, buntovni i samodestruktivni osjećaj,( zbog vrlo teškog djetinjstva ), koji je Holiday nosila u sebi, bilo je ono što je više od svega obojilo njene senzibilne nastupe i snimke, te je postavilo rame uz rame sa nekima od najboljih pjevača ovog stoljeća poput Elle Fitzgerald i Franka Sinatre.

 

No nije cijeli njen život bio damski i krasan, već većinu vremena suprotno. Kao mala, već sa šest godina je počela raditi, prvo kao čistačica, a zatim, kako bi preživjela i kao prostitutka. Povijest je rado bilježila mukotrpan život Billie Holiday, novine su se hranile njezinim, neuspjelim vezama i drogom, alkoholom i uhićenjima.

O slavi i uspjehu

Prve nastupe imala je u Harlemu i vrlo brzo je otkrivena. S 18 godina ima prve zajedničke nastupe s Bennyjem Goodmanom i prvu snimku “My Mother´s Son-In-Law“. Tako je počela graditi svoj glazbeni stil unutar jazza i bluesa. Kako je bila je duboko pogođena rasnim konfliktima, netrpeljivošću i segregacijom koja ju je ponižavala i na pozornici, u tom razdoblju preobrazila se u pravu “Lady Day”, izlazeći na pozornicu s bijelom gardenijom u kosi.

“God Bless the Child” je postao njena prva najpopularnija i najprodavanija ploča i nakon toga, sve ostalo je povijest.  Pjesme poput “God Bless the Child”, Gershwinova ”I Love You Porgy”, “Fine and Mellow”, “Strange Friut” su jazz klasici. Njena interpretacija nije bila važna samo bojom i ugođajem koji je svojom magijom uspijevala postići, već je učinila i pomake u fraziranju i otvorila prostor pjevačke improvizacije kojim će poslije zagospodariti Ella Fitzgerald. Na vrhuncu popularnosti Billie Holiday snimila je film “New Orleans“, a napisala je i autobiografiju pod naslovom “Lady sings the blues”.

O Billie kroz oči Dee Dee Bridgewater

Dee Dee Bridgewater, najpoznatija današnja jazz pjevačica, o Billie kaže sljedeće;  Bez obzira na sve ona je bila jak i veseo karakter, imala je istančani smisao za humor. Voljela je i živjela za glazbu, dok je s glazbenicima živjela kao s obitelji. Ona im je i kuhala i prala. Što se pak same glazbe tiče bila je beskompromisna, a time i jedinstvena do tada. Ne smije se gubiti iz vida da je ona prva značajna žena u glazbi, ako ne i najznačajnija.

 

Period u kojem je živjela bio je iznimno težak. Biti žena u to vrijeme nije bilo nimalo ugodno, a pogotovo crna žena. Rasizam je tada bio normalna pojava u Americi i to od strane predstavnika vlasti. Ono što je ona radila u tom okruženju je u najmanju ruku nama danas nezamislivo. Bila je svjesna da i kad je postala poznata da nikad neće dostići službeni status zvijezde, kao ni to da će nastupati u dvoranama koje su bile rezervirane za bijele pjevače i bijelu publiku. S takvim razočarenjem se jednoj izrazito inteligentnoj i nadarenoj osoba kakva je ona bila bilo iznimno teško nositi.

O životu i smrti

No, nažalost, Billie Holiday se, poput mnogih drugih, nije mogla nositi sa slavom bez droge i alkohola. Živjela je brzo i rastrošno. Kada su je pitali kako tako uvjerljivo uspijeva otpjevati tužne pjesme o nesretnim sudbinama Billie bi odgovarala: “Moj život je blues, ja sam proživjela takve pjesme i nije mi teško uživjeti se.

Po njezinoj autobiografiji snimljen je i film 1972. u kojem glavnu ulogu tumači jedna druga pjevačka diva-Diana Ross. Diana je za tu ulogu bila nominirana za Oscara. U čast “kraljici bluesa” 1987. godine irski rock sastav U2 snimio je pjesmu i videospot “Angel of Harlem” : http://www.youtube.com/watch?v=biNvjeHYGt8 (dvostruki album Rattle and Hum). Billie će biti upamćena i u povijesti mode jer se njezin stil i danas često citira u modnim editorijalima. Skrhana drogom i alkoholom ta velika glazbena diva umrla je 1959. u New Yorku u 44. godini života. Nakon njene smrti, kao što to obično biva, njena popularnost i status kultne pjevačice samo se povećavaju.

   

Na svu sreću, digitalna tehnologija omogućila je mnoga reizdanja njenih pjesama u godinama poslije njezine smrti, tako da je od tada pa do danas snimljeno više stotina kompilacija, singlova i box setova i albuma sa izvedbama ove, slobodno možemo reći, pjevačice koja je unijela emocije u pop glazbu.

Važna je glazba i poruka koja iz nje izlazi, a jazz je ozbiljna stvar. Radi se o prvom stilu koji je protest utkao u svoju smislenost i time odredio ne samo današnju glazbu, već i način razmišljanja. Kakva god publika bila ispred tebe, ona mora doživjeti taj smisao jazza, a Billie je to znala… Bože, kako je to Billie znala!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s