Mediteranska Turska – Alanya,Side,Manavgat,gorje Taurus

 

Republika Turska (Türkiye Cumhuriyeti) je euroazijska država smještena u jugoistočnoj Europi (istočna Tračka) i jugozapadnom dijelu Azije (Mala Azija).

Turska graniči na istoku s Gruzijom, Armenijom, Azerbajdžanom i Iranom, na jugu s Irakom i Sirijom, te na zapadu s Grčkom, Bugarskom. Sredozemno more i Cipar nalaze se na jugu, Egejsko more i otoci na zapadu, te Crno more na sjeveru. Europski i azijski dio turske dijeli Mramorno more, te tjesnaci Bospor i Dardaneli.

Turska je država koja se prostire većim dijelom u zapadnoj Aziji i s nekih 3% u jugoistočnoj Europi.

 

Predstavlja zemlju kontrasta; s jedne strane nastoji  sačuvati tradiciju i običaje, dok sa druge, s nestrpljenjem žuri u budućnost. Zemlja koja spaja istok i zapad, dva kontinenta, bila je dom za mnoge značajne kulture i svjetske civilizacije više od 10.000 godina. Mnogi je nazivaju koljevkom civilizacije, a iskopine koje svjedoče o tragovima ljudskog života iz doba neolita, vraćaju nas 6.500 god p.n.e. Od tada pa sve do suvremenog doba ovim teritorijama prohujalo je nebrojeno civilizacija i kultura, svaka od njih ostavljajući vidljive tragove.

Danas Turska zauzima površinu od 780.580 km2 i ima oko 70 milijuna stanovnika.17. država po brojnosti stanovnika. Posljednjih godina turizam je doživio nagli uspon, a Turska se svrstala u 20 najznačajnijih svjetskih turističkih destinacija.

Prelijepi pejzaži smaragdnih uvala, kilometri pjeskovitih plaža, bistra tirkiznoplava voda, mediteranska klima, tradicionalna kuhinja, krstarenja, luksuzni hoteli, privlače godišnje preko 20 milijuna turista iz cijeloga svijeta.

Mediteranska Turska video : http://www.youtube.com/watch?v=TRAbSpc7DxE

Turska je demokratska, sekularna, unitarna, ustavna republika čiji je politički sustav 1923. utemeljio Mustafa Kemal Atatürk, nakon propasti Osmanskog Carstva poslije Prvog svjetskog rata. Od tada se politika države počela okretati zapadu.

Turski krajolik obilježen je osobinama iskonskih kontinenata Euroazije i Afrike. Područje uz Sredozemno more, gdje vlada topla i umjerena klima, obiluje plodnim dolinama i plantažama na kojima uspijevaju sve vrste voća i povrća.

Središnji plato Anatolije najveća je geografska regija Turske koja se sastoji od stepa, nježnih brežuljaka i beskrajnih žitnih polja. Na istoku je okružena visokim, snijegom pokrivenim planinama, dok jugoistok Turske karakterizira topla, skoro pustinjska klima.

ALANYA

http://en.wikipedia.org/wiki/Alanya

Na obali Mediterana u velikom Antalijskom zaljevu između planine Taurus na sjeveru i Sredozemnog mora na jugu nalazi se Alanya, grad koji nikada ne spava. Smještena napoluotoku koji uranja u more, Alanya je ukrašena prelijepim šljunkovitim plažama koje se pružaju sa obje strane grada. Savršena luka i nekada sklonište za gusare koji su krstarili Mediteranom i prouzrokovali brojne probleme čak i Rimljanima. Sa dolaskom Sultana Seldžuka Aladina Kijkubada I u XIII st. dobila je današnje ime i brojne građevine koje su postale njen zaštitni znak.

  

Želeči da svoj grad zaštite od napadada, slavni sultan naručio je izgradnju sjevernog zida duž obale i velike kule u marini koja je danas poznata pod nazivom Crvena kula. Prepoznatljiva po crvenoj boji cigala i impresivnoj arhitekturi, Crvena kula je sada pretvorena u muzej i jedna je od nezaobilaznih turističkih atrakcija.

Nedaleko od kule more i vjetar isklesali su prelijepe špilje. Do najpoznatije od njih, špilje Dalamataš ili Rta kapljajućeg kamena, može se doći i pješke, jer se nalazi u samom centru grada. U njoj se nalaze očaravajući stalaktiti i stalagmiti .  http://www.alanya.tv/en/Alanya_Pictures/CavePhotos/

Kad jednom kročite na krivudave uličice Alanye, prepune neobičnih kućica, malih dućana, čajana i kafea, poželjet ćete da što duže hodate njima. Mirisi raznih nacionalnih kuhinja mame iz svakog ugla, a Turci koji stoje ispred svake radnje ljubaznim osmjehom pozivaju vas da svratite i probate neki od bisera orijentalne kuhinje.

   

Za Turke je gostoprimstvo svetinja pa će vam se i u najzabačenijem dijelu grada učiniti da je  sve podređeno samo vama. Zavodljiva mediteransko – orijentalna muzika iz barova i kafića pomiješana sa mirisom mora neizostavno će vas dovesti do, po mnogima, najljepše plaže u Turskoj, Kleopatrine plaže, koja se kao i plaža Kejkubat kilometrima pruža uz obalu.

 

Obje plaže su pjeskovito-šljunkovite, ulaz se ne naplaćuje, a za jedan ili dva eura možete iznajmiti ležaljku i suncobrane i do kasnih sati uživati u plavetnilu mora i sunčanom nebu.

 

Međutim, sve ljepote koje gostima pruža preko dana Alanyu kruni urnebesni noćni provod do kasnih jutarnjih sati. Za turiste je zabava zagarantirana onog trenutka kada zakorače u centar koji se prostire ispod čuvene tvrđave. Alanya noću izgleda kao svjetleći muzički grad na vodi. Desetine diskoteka od kojih mnoge imaju i po tri nivoa, zadovoljit će ukuse kako mlađe tako i starije generacije, jer se na svakom nivou pušta drugačija muzika. Bilo da volite pop, rock, disco, techno, salsu ili tursku muziku, naći ćete kafić u kojem možete uživati do sitnih jutarnjih sati. Cijene pića su zagrebačke čak i skuplje, a onima koji vole egzotične okuse neka probaju tursko piće raki koje se pije polako, sa dosta leda i vode. Najživlji turski grad na Mediteranu nudi vam nezaboravan provod, ljepote prirode, prekrasne plaže, povijesne spomenike i ljubaznu uslugu. Ako želite sva zadovoljstva na jednom mjestu,budite sigurni, naći ćete ih u Alanyi.

Nekad je Alanya bila Božja

Alanya je u antičko vrijeme bila pomorska baza poznata pod imenom Coracesium. Grad je osnovan još u IV st. pr.Kr., a za vrijeme vladavine Seldžuka ovaj grad mijenja ime u Alainye ili Božija. Ipak, Alanya nije ostala Božja.

 

Početkom prošlog stoljeća, otac svih Turaka Mustafa Kemal Ataturk (koji baš kao i u ostalim turskim gradovima, mjestima i selima u centru ima dva spomenika i “svega” jedan muzej), dodao je gradu slovo “n” (u originalu se piše Alanya), samo da bi uklonio prizvuk religioznosti iz imena grada.

Međutim, osvajanje Seldžuka i godina 1226. veoma su važne za Alanyu. Tada su, po
naređenju sultana Kejkubada, izgrađene Crvena kula i Kale, jedna od najimpozantnijih
tvrđava u ovom djelu Mediterana, duga je sedam kilometara i sa preko stotinu kula koje su danas zaštitni znak Alanye i, naravno, mjesta koje turisti ne zaobilaze. Postoji vrlo
zanimljiva priča o samom osvajanju ove uvale.

 

 

Smatra se da je Sultan Seldžuka, koji je 1221. opkolio Korekession (kako se nekada zvala Alanya), zahtijevao od njegovog naroda da predaju grad. Međutim, kako je broj njegovih vojnika bio samo jedna petina od ukupnog broja stanovništva, Sultan se dosjetio jednog lukavstva. Objavio je narodu Alanje da će, ukoliko ne predaju grad, povesti na njih ogromnu vojsku od 100.000 vojnika. I zaista, Turci Seldžuci su se skupili ispred zidina tvrđave u mračnoj noći, a na rogove tisuća koza su zavezali baklje. Kralj Alanye je morao predati grad. Tako je Aladin Keykubat, turski Sultan, izveo jedan od najzanimljivijih blefova u povijesti .

 

U Crvenoj kuli nalazi se Etnografski muzej, a centralni dio tvrđave zauzima poznata Sulejmanova džamija. Tu je naravno i zabava za turiste – u okviru tvrđave nalazi se originalno uređen prostor gdje se održavaju tradicionalne turske večeri sa trbušnim plesačicama. Pored Sulejmanove palače nalazi se poznata crkva iz 11. st. – Crkva svetog Ivana koja je izuzetno očuvana.

Špilja koja plače

Stari dio Alanje nalazi se na rtu u čijem je središtu špilja Damlataš (u prijevodu: kamen koji kaplje ili, slobodnije, plače) sa višebojnim stalaktitima i stalagmitima. Zbog vlage koja je viša od 80 posto u njoj se liječe astmatičari i bronhitičari. Prekrivena je brojnim stalagnitima i stalaktitima, a igra svijetlosti koju proizvode sunčeve zrake izgledaju nestvarno. Zbog velike vlažnosti od 90 – 98 % i tem. zraka od 22-23 C pogodna je prilikom liječenja astme.

U blizini se nalaze još tri pitoreskne špilje: fosforna (sa svjetlucavim stijenama omiljena je meta ronioca), gusarska (zbog toga što su gusari u njoj držali robove) i ljubavna špilja ( koja je na ulazu u blagom obliku srca ).

 

Ljubavna špilja je još jedna od atrakcija Alanye jer ima ulaz na jednom kraju rta, a izlaz je na drugom, odnosno moguć je prolaz kroz tunel dug oko 45 metara. Potom slijedi skok u pjenušave valove sa desetak metara visine. Prilaz špiljama je moguć samo s mora.

U blizini je i najčuvenija – Kleopatrina plaža. Povijest kaže da je 34. godine prije KristaMarko Antonije svojoj velikoj ljubavi, egipatskoj kraljici Kleopatri poklonio dio Kilikije (čija morska vrata su bila Korakesijum, kako se nekad zvala Alanya),

a legenda kaže da je Marko na plažu dovukao tone sitnog pijeska kako bi njegova voljena uživala u blagodatima kupanja. Danas su na toj, sada vrlo dugačkoj plaži, desetine luksuznih hotela.

Aquaparkovi i antički gradovi

Alanyu kao i ostala turska mesta odlikuju odlični hoteli sa izuzetnom uslugom kako u gradu tako i u okolici. Grad ima sve – od beskrajnih nizova trgovina, kafića, restorana, noćnih klubova, do skrivenih turskih kafana u koje uglavnom zalaze samo Turci.

  

A u okolici, uz, sada već standardne (vrhunske!) aquaparkove, hamame, izlete “gusarskim” drvenim brodovima, safari džipovima, splavarenje i slično, nalaze se brojna arheološka nalazišta. Tu su Kilikija, Pamfilija, Likija, Pisidija… Popularan je izlet Perge (ostaci jednog od najstarijih antičkih gradova) – Asenidos (antičko kazalište u kome se danas održavaju koncerti klasične muzike) – Side (gdje se nalaze ostaci Apolonovog hrama i ogromnog antičkog kazališta) te i tura Keokva – Derme – Crkva svetog Nikole, potopljeni grad i antički grad Myra.

Sam obilazak centra Alanye je fascinantan. Dolmuši ( busevi ) voze na svakih pet minuta, za kartu treba izdvojiti 1 liru ( pola eura ), bez obzira na to koja je vaša destinacija. Krajnja stanica je do samog bazara, gdje počinje carstvo šarenila, suvenira, zlatara i autentične turske robe. Na Bulevaru Ataturk se nalazi puno brendiranih trgovina, voćarnice, i opet, bezbroj hotela.

 

Uz brdo pored marine kao da je središte svih kafića, diskoteka i ludog noćnog života .
Svakome tko voli noćni provod, ovaj grad obećava. Kafići se takmiče u jačini muzike, kako strane, tako i prave puste turske, gdije se uz prodorne zvuke tarabuka pomamno igra i veseli.
Konobari dozivaju prolaznike da uđu u njihov restoran ili kafić i skoro svakog pitaju odakle dolazi.  Najviše se čuje ruski, nizozemski i norveški jezik.

Cjenkanje je neizbježno, a lukavi Turci vrebaju svaku priliku da prevare kupca i uzmu mu što više turskih lira, eura ili dolara, sasvim svejedno. Obično ponude duplo višu cijenu od one prave.
Cjene srebra i zlata ne razlikuju se od naših, ali je ponuda toliko velika da rijetko tko ne
zastane da kupi nešto od nakita.

Od suvenira se ističe karakteristićan simbol Turske, kao i svih islamskih zemalja i šire uključujući i Grčku, tirkizno plavo oko u obliku priveska, narukvice ili suvenira.          Web: http://en.wikipedia.org/wiki/Evil_eye

DIMCAY – Dimcay River

U okolici Alanye nekih 30-ak minuta vožnje autobusom nalazi se “Dimcay river.” Dimcay u prevodu znači “Iznad vode.”

  

Rijeka se nalazi u samoj planini. Izuzetno je hladna i bistra te je idealno mjesto gdje se možete ohladiti, nešto ručati ili večerati na plutajučim splavima i separeima, koji su tako vješto ukombinirani u skoro netaknutu prirodu.

 

Uz ostalo na meniju se nudi i izvrsna pastrva koju dobijete serviranu uz  dosta raznog grill povrča, ječma ili riže uz neizostavno maslinovo ulje i ukusni “pide” –  turski kruh – lepinju i salatu. Svakako otiđite, ohladite se na sviježem planinskom zraku, te se relaksirajte uz boje zimzelene šume, te šum bistre rijeke.

SIDE

http://en.wikipedia.org/wiki/Side

Side je lijepo obalno mjesto na Mediteranu. Udaljen je oko 75 km istočno od Antalye (jednog od najvećih gradova u Turskoj) i nalazi se na malom, samo 800 m dugačkom, poluotoku.

U tom lijepom gradu moderna arhitektura, privlačne  trgovine i noćni barovi s ostacima drevnog grada čine fascinantu cjelinu. Okružen s dvije zlatne plaže i pjenušavom vodom Mediterana, u Sideu ćete pronaći nevjerojatna arheološka čuda.

   

Side je ujedno i jedno od najpopularnijih ljetovališta za turiste iz cijelog svijeta. Želite li doživjeti savršenu harmoniju povijesti i prirode svakako biste trebali uključiti Side u svoj itinerar.

 

Ljubiteljima kulture Side je posebno interesantan zbog stare gradske jezgre s antičkim i bizantskim ruševinama, te također i Apolonovim hramom. U glavnoj promenadi nalaze se brojne trgovine sagovima, te proizvodi od kože i zlata. Također, Side je i idealno ishodište za izlete i razgledavanje znamenitosti kao što su Manavgat, Aspendos i Perge

GORJE TAURUS

 

http://en.wikipedia.org/wiki/Taurus_Mountains

Toroslar Daglari (gorje Taurus) su prostrani lanci kraškog tipa duž južnih obala Male Azije u Turskoj i prostranstvom četvrti u svijetu.

Najviši vrhunci su stjenoviti kukovi na istoku gorja: Demirkazik (3.912 m), Lolut (3.850), Torasan (3.734 m), Aladag (3.726 m) itd. U susjedstvu se na jugu nalazi i manje vapnenačko gorje Libanon s glavnim grebenima Djebel Lubnan (3.087 m), Antilibanon (Djebel Šarqi, 2.659 m) i Hermon (Djebel Šeikh, 2.814 m).

MANAVGAT

http://en.wikipedia.org/wiki/Manavgat

http://en.wikipedia.org/wiki/Manavgat_River

Grad na rijeci. Grad odriješenja grijeha. Grad vjere. Grad “najoriginalnijih” kopija.

  

Smješten između Antalye i Alanye na rijeci Manavgat koja posljednjih nekoliko kilometara prije ušća teče uz more i pritom formira kilometarski pješčani sprud širine nekoliko desetaka metara.

   

Jedan poseban osjećaj se javlja na tim sprudovima, s jedne strane rijeka, s druge strane otvoreno more. Ako ste u blizini, svakako otiđite na ovaj izlet. Provozajte se rijekom Manavgat i okupajte se na predivnom ušću rijeke.

TURSKI HAMAM

Ako ste u Turskoj, domovini parnog hammama, svakako posjetite jedan od mnoštva predobrih hammama. U turističkim centrima i gradovima, muškarci se ne odvajaju od žena, te vas to može izaći nekih 20-ak eura sa masažom od pola sata. No ako ste u jednom od boljih hotela ( a u Turskoj je kategorizacija hotela realna ) i all enclusive aranžmana, hammame imate i u hotelu, s tim da se masaže naplačuju. No nije hammam jedina pogodnost bogatih turskih all enclusive aranžmana.

  

Ispod je link hotela, koji u sredini 7. mjeseca, preko sunčanog odmora.com ili bravo putovanja.hr sa avio taksama i avio kartom košta cca. 3,300.00 kn. Svakako preporučam, okušajte hedonizam na turski način :), a na mediteranu, Turska prednjači, po odličnim hotelima i bogatim “all enclusiveima” Web:http://www.goldcity.com.tr/                                                                                      Youtube video: http://www.youtube.com/watch?v=NIRulOLd-pQ

 

Hammam [hamam] poznat također kao “Turska kupelj” tip je parne kupelji Srednjeg istoka; može se reći « mokri srodnik » saune.

Povijest hammama

Pored kupanja, hammam je uvijek predstavljao i mjesto za druženje i religijsko pročišćenje. Hammam čini vrlo važan dio islamske kulture i života. Čak i bogati građani, koji posjeduju svoje privatne hammame, posjećivali su one javne kako bi pokazali ljudima svoju čistoću.

 

Hammam je također postao značajan dio života muslimanskih žena kojima je predstavljao jedinu priliku za druženje izvan njihovih domova. Osmansko carstvo bilo je bogato hammamima; gotovo svaki grad u kraljevstvu imao je bar jedan hammam.

Michael Palin at Turkish baths in Istanbul – BBC : http://www.youtube.com/watch?v=Ij8YuHIpOjw&feature=related

Hammam je bio potpuno integriran u svakodnevni život ljudi, posebno u slučaju bitnih ceremonija i obiteljskih obreda, kao npr. prije vjenčanja, kada je bio ispunjen hranom i glazbom; nakon rođenja – slaveći novorođenog; tijekom vjerskih blagdana… Arhitektura u većini hammama predstavlja izvanredan izražaj islamske umjetnosti, s bogato ukrašenim lukovima, arkadama i stupovima.

Proces “kupanja” u hammamu

Hammam obično sadrži odvojene dijelove, za muškarce i žene. Proces „kupanja“ sastoji se od nekoliko faza te dovodi kupača do božanskog iksustva opuštanja. Sve faze koje kupač prolazi u hammamu, najbolje se mogu opisati riječima Mikkela Aalanda, koje je on napisao nakon svog iskustva u Cagaloglu Hammamu u Istanbulu: “ Ušli smo u prvu od pet faza koje čine cjelokupan ritual u hammamu. Prvo je zagrijavanje tijela toplinom; slijedi snažna masaža; treća faza je peeling tijela odnosno površinskog sloja kože i uklanjanje dlaka; zatim slijedi sapunanje i konačno, relaksacija.“

  

Poslužitelj koji radi u hammamu, tellak, vodi vas u garderobu, gdje dobijete široki pamučni šal koji omotate oko tijela (pesternal), kese – grubu rukavicu za masažu i posebne drvene klompe nalin, koje će spriječiti da se poskliznete na mokrom podu; vašu posudu za vodu i crni prirodni sapun – ukoliko ga želite koristiti. Prvo se ulazi u vruću parnu sobu (harara), u čijem središtu se nalazi veliko grijano postolje od mramora, za odmor i opuštanje kupača. U kutevima sobe nalaze se udubine s fontanama, za polijevanje vode po tijelu. Ovo je najtoplija soba u hammamu (45ºC), gdje se tijelo počinje znojiti i otvaraju se pore na koži.

 

Tada, ukoliko želite, možete iskusiti snažnu, specifičnu tursku masažu. Nakon kratkog opuštanja, tellak će vas polijevati vodom, a zatim istrljati vaše tijelo grubom rukavicom (obično načinjenom od konjske ili devine dlake), uklanjajući tako mrtvu kožu. Nakon „trljanja“, slijedi sapunanje cijelog tijela, a zatim njegovo ispiranje.

„Kupanje“ u hammamu završava u sobi za odmor (soğukluk), gdje se može odmoriti na udobnim krevetima ili sofama i osvježiti se ponuđenim čajem, kavom, ili laganim osvježavajućim pićem.

TURSKA KUHINJA

Povijesni utjecaj

Turska kuhinja spada među deset najpoznatijih svjetskih kuhinja, a nastala je kao rezultat spajanja više čimbenika. Davni nomadski život, prostor koji zbog regionalnih različitosti obiluje različitom florom i faunom i naslijeđe bogate kraljevske kuhinje tri su temeljna elementa zaslužna za takvo umijeće.

Osnove turske kuhinje postojale su još u vrijeme nomada i ranih turskih država u Aziji. Već tada postojao je kulinarski odnos prema mesu, mliječnim proizvodima, povrću i žitaricama.

Punjene tjestenine (“manti”, “bugra” – preteča bureka) i korištenje svih vrsta povrća bili su, kao i danas, uobičajena praksa. Pečeno meso na ražnju i roštilju, danas poznato kao varijante “keba”, kao i mliječni proizvodi i jogurt, bili su prilagođeni potrebama turskih nomada.

Tijekom svojih putovanja upoznali su rižu, voće i nove vrste povrća koje su stoljećima stapali sa svojom vlastitom kuhinjom. Sve te navike i metode pripravljanja hrane donijeli su u 11. st. sa sobom u Anatoliju.

600-godišnje Osmanlijsko Carstvo također je ostavilo velik utjecaj na prehrambene navike Turaka. Koliko je vladarima bila važna dobra kuhinja, govori podatak da je u 17. st. samo dvorska kuhinja zapošljavala 1.300 osoba.

Današnje je kulinarsko središte zemlje regija Marmara sa zapadnom Trakijom i, naravno, Istanbul. Ta plodna regija može se pohvaliti bogastvom voća i povrća, zavidnim izborom riže na Bosporu i prije svega rafiniranim jelima pripremljenim od janjetine.

Karakteristike kuhinje

Osmanlijsko Carstvo davalo je veliku važnost dobroj kuhinji, pa je tako u 17. st. samo dvorska kuhinja zapošljavala 1300 osoba.

Sva jela moguće je kategorizirati prema njihovu temeljnom sastojku – žitaricama, mesu, ribi, tijestu, povrću – te na deserte i napitke.

ŽITARICE

Temeljem turske kuhinje smatra se tijesto od pšeničnog brašna za neizbježni:

 

ekmek (bijeli kruh), pide (lepinje), simit (perec sa sezamom), manti (tijesto) i yufka (lisnato tijesto).

Yufka je lisnato tijesto od kojega se pravi sjajni burek, paštete svih veličina punjene sirom, ribom, mesom ili povrćem.

Manti su svici od tijesta punjeni mesom. Jedu se uz puno jogurta s češnjakom i žlicom topljenog maslaca s paprikom.

 

Uz kruh i tijesto od velikog je značenja pilav od riže ili bulgur pšenice. Riža se priprema u mnogo varijanti. Poslužuje se hladna ili topla, a ovisno o načinu pripreme služi kao prilog uz meso ili kao glavno jelo.

MESO

Meso se u pravilu koristi u malim količinama. Čak i kod “kebaba” najveći dio čine pide zajedno s prilogom od povrća i jogurtom.

Kebab je skupni naziv za brojna jela od mesa, a za Tursku je karakterističan kao i burek. Na zapadu je poznat šiš kebab i doner kebab. Jedinstven okus svih vrsta kebaba potječe od kvalitetnog mesa ovaca i teladi uzgojenih u prirodnim uvjetima.

Kofte (ćufte) pripremaju se od mljevenog mesa i ribanog luka, oblikuju u okruglice, valjuške ili duguljaste paštete koje se zatim peku na roštilju ili kuhaju.

Omiljeno jelo koje potječe od turskih nomada, kod Europljana poznato kao steak tartar, priprema se od sirovog mljevenog mesa koje se nekoliko sati snažno miješa s bulgurom i začinima. Poslužuje se kao niz malih zalogaja umotanih u list salate.

Kao izgara servira se miješano meso s roštilja, a sastoji se od janjećih kotleta, komadića jetara i bubrega, kockica junetine ili govedine na ražnju.

POVRČE

Povrće se najčešće priprema tako da se lagano kuha u vlastitom soku zajedno s rajčicom i lukom uz dodatak malo biljnog ulja ili maslaca.

Cijeli niz raznog povrća peče se u maslinovu ulju i servira kao prilog uz glavno jelo. Kad je riječ o povrću, patlidžan zauzima vodeće mjesto.

  

Dolma je skupni naziv za punjeno povrće. Uglavnom se pripremaju dvije vrste dolmi. Dolme punjene rižom pripremaju se s maslinovim uljem i jedu se hladne, dok su dolme punjene mesom glavno jelo i jedu se uglavnom s jogurtom. Sve vrste povrća koje se mogu puniti ili ih se može zavijati u listove mogu se koristiti za pripremu dolmi. Paprika punjena rižom smatra se kraljicom svih dolmi.

 

Meze su hladna predjela kojima se otvara izdašan obrok, a uglavnom se uživaju uz raki. Poslužuje se lubenica, kremasti ovčji sir, povrće svih vrsta, pečeno ili kuhano u umaku od rajčica, rakovice, hobotnica, turski kavijar, salata od patlidžana, male paštete.

PLODOVI MORA

Turska, zemlja okružena četirima morima, raj je za plodove mora, a stanovništvo s obale majstorski ih priprema. Najbolja se riba jede zimi, kad mnoge vrste iz Crnog mora sele u toplije vode i u tom razdoblju dosežu idealnu lovnu veličinu. U to se doba nedostatak ljetnog povrća nadoknađuje obiljem ribe.

Najpoznatija je i najomiljenija turska riba crnomorska srdela hamsi. Okus ribe se kod pripreme obogaćuje sezonskim povrćem i salatama. Roka – aromatična rukola i tere (vrsta loćike) pokapane limunovim sokom nezaobilazan su dodatak svim vrstama ribe.

SLASTICE

 

Turska kuhinja prava je riznica finih slastica, od kojih su najpoznatije lokum i baklava.

 

Muhallebi također spadaju u omiljene turske deserte. To su različiti pudinzi od kukuruznog škroba, riže ili rižina brašna aromatizirani između ostalog limunom, narančom ili ružinom vodicom.

Halva se sastoji od pšeničnog brašna ili briza i zrna pinije koji se s maslacem pirjaju u tavi, zatim se umiješaju šećer i mlijeko ili voda te sve kratko prokuha dok se sastojci ne prožmu. Pripremanje halve pridonosi svojevrsnom osjećaju zajedništva. Goste se poziva na čavrljanje uz halvu da bi se uljepšale zimske večeri.

Među deserte koji se pripremaju od tijesta spadaju peciva, komadići dizanog tijesta prženi u masnoći i deserti saturirani u tavi. Ti se deserti ubrajaju u obitelj baklava. Listovi tijesta tanki poput najfinijeg papira premazuju se maslacem i preklapaju, slažu ili savijaju, pune i posipaju mljevenim pistacijama i orasima te peku, a najčešće se poslužuju preliveni sirupom i/ili uz vrhnje.

Usprkos svemu, daleko najomiljeniji desert je svježe voće, kojeg u Turskoj, zemlji sa 300 sunčanih dana u godini, ima u izobilju (obično su dvije ili čak tri berbe godišnje).

PIĆA

Turska kava može razočarati neupućene. Ona nije jaka, nego gusta pa se pije u malenim gutljajima. Kava nije piće koje obožavaju, ona je samo izlika za druženje.

Najdraže sredstvo koje pomaže organizmu “živnuti” jest čaj. Ispijanje čaja važan je sastavni dio života i radnog dana turskog stanovništva. Tradicionalni crni čaj dobro je poznato piće kojim Turci izražavaju dobrodošlicu brojnim turistima.

Najznačajnije bezalkoholno piće koje pruža najučinkovitije osvježenje, posebno za vrućih ljetnih dana, jest ayran. Ayran je blago posoljeni i hladnom vodom razrijeđeni jogurt. Poznat je kao vrlo zdravo piće, a osobito je koristan u održavanju krvnog tlaka.

U jesen i zimi pije se boza, gusti, hladni, slatkasti napitak od prokuhanog prosa začinjen s malo cimeta i đumbira.

Unatoč islamskoj zabrani vina i svih namirnica koje sadrže alkohol, Turska ima bogatu tradiciju uživanja u alkoholnim pićima. Uživanje alkoholnih pića u krugu obitelji ili s prijateljima u restoranima dijelom je posebnih prigoda.

Najpopularnije alkoholno piće, kako za lokalno stanovništvo tako i za turiste, je raki. Raki je tursko nacionalno piće omiljeno diljem zemlje. Sadrži čak 42% alkohola, aromatizirano je anisom, a pije se razrijeđeno s vodom, zbog čega prozirna tekućina postane mliječno bijela te je otuda nazvano “lavlje mlijeko”.

ZAČINI

Suprotno mišljenju koje prevladava na Zapadu, začini i začinsko bilje koriste se vrlo štedljivo i izbirljivo. Od jela se očekuje da do izražaja dođe aroma glavnog sastojka koju ne smiju prekriti umak ili začini.

Kod pripreme tikvica koristi se kopar ili vršci metvice, kod pripreme patlidžana peršin, nekoliko češnjeva češnjaka uzima se kod pripreme hladnih jela od povrća, kim se posipa po juhi od crvene leće ili dodaje u mljeveno meso za kufte (ćufte). Limun i jogurt upotpunjuju jela od mesa, ali i od povrća kako bi se zaokružio okus maslinova ulja ili mesa. Za većinu deserata ne koristi se nikakav začin tako da prirodna aroma dolazi do punog izražaja.

Obroci

Jelo se u Turskoj shvaća vrlo ozbiljno. Nezamislivo je jesti u samoći ili usput. Običaj je da se svaki dan jedu tri obroka, sjedeći.

Jelovnik se sastoji od triju ili više jela koja se jedu u slijedu, jedno iza drugog. Pritom su bliži rođaci, dobri prijatelji ili susjedi koji spontano dođu uvijek dobrodošli. Važno je znati da motu: “Nije važno što je, glavno da se može jesti!” nema mjesta u turskoj kući.