Sjeverna Afrika – Tunis i saharske avanture

 

Grad Tunis, prijestolnica zvana Grad Jasmina
Glavni grad države Tunis, smatra se najmodernijim gradom sjeverne Afrike, a odlikuju ga široke avenije, drvoredi jasmina i velebne građevine. Mješavina tradicije i urbanizacije vidljiva je na svakom koraku, a Tunis često uspoređuju s Parizom.

Senzualan, a opet tako grub. Prijestolnica države iznenadit će vas svojim  krajnostima, od šarolike arhitekture do zapuštenih dijelova grada za koje ćete pomisliti da čovjek ne može živjeti.

U njemu se miješaju tradicionalizam muslimanskih običaja i zapadnjačke slobode, a teško čete odoljeti ne pridružiti se vrevi mladih studenata u kafićima na glavnoj aveniji.

Avenue Habib Bourguiba je glavna avenija grada, žila kucavica. Idealna za duge šetnje i promatranje svakodnevnog života.  Godine 1979. proglašena je zaštićenim mjestom Svjetske baštine UNESCO-a.

Na jednom kraju nalazi se čuveni tuniški sat visok 35 metara koji neodoljivo podsjeća na londonski Big Ben.

Na drugom kraju avenije su ostaci zidina iz 16. vijeka, drevna Medina najveća je u zemlji i pod zaštitom UNESCO-a, smještena između monumentalnih kapija, istočne koja se zove Kapija mora i sjeverne, poznate kao Bab Sadun.

Nezaobilazna Medina jedna je od najvećih u zemlji, a njezine krivudave i skrivene uličice otkrit će vam obilje trgovina. Postoji 700 povijesnih spomenika koji uključuju palače, džamije, mauzoleje, medrese i fontane, a svi datiraju iz perioda Almohada i Hafsida.

Posebice se isplati posjetiti Veliku džamiju, Dar-al-Bej (Bejevu palaču) zvanu i Vrata mora, palaču Ziadib-Allah II al Aghlab, Muzej Bardo(izvornu Palaču Hafsida) s najimpresivnijom zbirkom rimskih starina i mozaika iz drevne Grčke i obližnje ruševine drevne Kartage.

Pogledajte i St. Vincent de Paul katedralu – posljednju katedralu iz kolonijalnog doba Tunisa, izgrađena 1882.g. te Zeytouna mosque – najveću džamiju u Tunisu koja datira 8 st., ali ulaz je dozvoljen samo ljudima Muslimanske vjere.

Ne propustite pogledati Džamiju masline, koja  se nalazi u samom srcu grada, i predstavlja jezgru oko koje se razvio grad kakav poznajemo danas.

Sidi Bou Said – plavo bijeli dragulj
Grad umjetnika i pjesnika, smješten na malom brežuljku ponad glavnog grada. Njegova smirujuća kombinacija boja oduševit će svakog turista, a njegova lokacija pruža predivan pogled na zaljev i na glavni grad.
“Sidi” na Arapskom znači “sveti”. Legenda kaže da je Sidi Bou Said bio vojnik koji je ondje došao voditi rat, no zaljubio se u berbersku princezu te se nakon povratka iz Meke u 12. st. prosvijetlio, postavši Sveti čovjek i zaštitnik grada.

Smješten je uz morsku obalu na sjeveru zemlje, neodoljivo je selo bijelo plavih kuća.

Nekada rezervirano za Islamski svijet, danas jedno od top destinacija Tunisa. Inspiracija je slikarima i zbog njih se zatvara ponedjeljkom za turiste, kako bi slikari imali svoj mir.

Glavna atrakcija je “Moorish café” ili “Cafe des Nattes” star 150 godina koji se nalazi na vrhu glavne ulice okružene brojnim štandovima.

Sva ulazna vrata su slikovita i imaju svoju priču: plava boja predstavlja more, riba i Fatimina ruka sreću, a crne kvake označavaju koliko obitelji živi u istom kućanstvu.

S obzirom na položaj, osim ljepote iz ovog gradića pruža se i Gradić ili točnije rečeno selo, nastaje u 18. stoljeću zahvaljujući plemićima i bogatim građanima Tunisa. Život i prekrasno bijelo – plavu tematiku gradu daje 1920.godine barun Radolphe d’Erlanger.

Kartaga – veličanstvene iskopine i Antonijeve kupke

Kartaga, antički grad i država na sjevernoj obali Afrike, u današnjem Tunisu. Osnovali su je fenički trgovci iz Tira, a uništili Rimljani tijekom trećeg punskog rata. Zbog njezina bogatstva i važnosti, Kartagu su još nazivali Dragulj Sredozemlja, a danas predstavlja pravo bogatstvo veličanstvenih iskopina.

Antonijeve kupke (Park of the Antonine Baths) predstavljaju najbogatiji i najimpozantniji kompleks arheološkog lokaliteta u Kartagi koji se sastoji od kupatila završenih za vrijeme vladavine cara Antonina, nakon 15 godina gradnje koja je započela za vrijeme vladavine Hadrijana. U orginalnoj verziji ovaj je kompleks bio vrlo visok, a činile su ga i mnoge kupole. Sve što je ostalo od te veličanstvene građevine je nekoliko niskih ruševina, no i one su dovoljne kako bi svjedočile raskoš i veličanstvo arhitekture.

Rimsko kazalište (The Roman theatre) je impozantana građevina koja može primiti više od 10 tisuća gledatelja. Sagrađena je sredinom drugog stoljeća, uz padinu, ali ne oslanjajući se na nju. Sjedala se nalaze na složenom sustavu svodova, te štite velebno izdanje od neželjenih odrona zemlje. Osim kazališnih predstava, ovo je kazalište bio dom mnogih drugih vrsta književnih zbivanja. U 5. stoljeću kazalište je uništeno tijekom napada Vandala, te je bilo  ponovo iskopano na kraju 19. stoljeća. Od 60-ih, ono postaje domaćin velikog međunarodnog glazbenog festivala koji se održava tijekom ljeta.

Topet (Tophet), smješten u neposrednoj blizini  luke, nekad je bio sveti ograđeni prostor u kojem su Kartažani prinosili žrtvu u čast božanstava u Kartagi, Baala Hammona i Tanit. Dugo se smatralo da su upravo djeca bila žrtvovana radi otkupljenja grijeha ili milosti, no u novije vrijeme stručnjaci pobijaju tu tezu jer je u najdubljim slojevima urna pronađen pepeo djece, dok se se u gornjim slojevima tog “funerarium” posuda (urni ili mini kamena sarkofaga) nalazile životinjske kosti.

Rimske vile (Roman villas)  – kvart koji  sadrži najveći broj tragova patricijskih kuća drevne metropole. Preživjeli ostaci mogu samo sugerirati pojam ljepote i raskoš tih rezidencija. Kuća pod nazivom “villa of the aviary”, predstavlja najvjerniju rekonstrukciju unutrašnjosti rimske vile, sobe u koje se ulazi iz trijema okruženog stupovima, središnjim dvorištem s vrtom te popločenim kamenim mozaicima. Terasa pruža prekrasan pogled na zaljev Tunisa.

Rimski amfiteatar (The Roman amphitheatre)  izgrađen je u 1. stoljeću izvan grada, i upravo je on smatran  jednim od najvećih u cijelom Rimskom Carstvu. U opisima iz tog doba govori se o impozantnoj strukturi s visokim lukovima. Sve što je danas ostalo od njega jest 65 metara dug i 37 metara širok, s otvorima na svakom kraju. Najpoznatiji mučenici koji su ovdje umrli su Sveti Perpetua i Felicity.

Kairouan – prijestolnica islamske kulture

Nekada glavni grad Tunisa nalazi se u središnjoj tuniskoj ravnici, 150 kilometara od današnjeg glavnoga grada. U 8. stoljeću, kao glavni grad zemlje bio je polazna točka islamskih osvajanja u Africi, a danas je prijestolnica islamske kulture.

Zahvaljujući bogatoj i burnoj povijesti, ovaj grad osim zbog vjerskog  značaja, vrijedi posjetiti i zbog živopisnih građevina. Uvršten na  UNESCO-ov popis svjetske baštine i smatran četvrtim svetim gradom  islama, poslije Meke, Medine i Jeruzalema.

Utemeljio ga je arapski emir Okba Nafa, 670. godine. Na vrhuncu moći  dinastije, Kairouan je bio poznat po svojim školama teologije, filozofije, medicine, astronomije i matematike, te veliko trgovačko središte.

Jedno od njegovih najpoznatijih obilježja je Velika džamija, najveća je i najimpresivnija džamija sjeverne Afrike. Medina je manje komercijalna od drugih, a krasi ju veličanstveni Nafa iz 8. stoljeća (Okba Nafa) u koji žene ne smiju ulaziti, dok se muškarci prije ulaza izuvaju.

Minaret je visok 35 metara, a stupovi su iz rimske Kartage, tako da na njima ima i kršćanskih simbola križeva i ribe.

Ovdje ćete moći okušati svoju sposobnost cjenkanja za prekrasne ručno rađene tepihe, a oni koji žele izvorni i vrijedan suvenir, došli su na pravo mjesto. Volite li datulje, u  možete kušati najbolje, nazvane Prsti svjetla.

Tozeur, idilični spoj tradicije i komercijale

Blizu granice s Alžirom, nalazi se grad Tozeur, idealno mjesto ukoliko želite nekoliko dana odmora. Poznat po tipičnoj dekoraciji od cigle koja krasi kuće, druga je najveća oaza u Tunisu. Prepun je intrigantnih hotela i restorana, a uz odmaranje, odlična je polazišna točka za daljnja putovanja.

Nalazi u jugozapadnom dijelu zemlje, a cijeli grad je pustinjska oaza  koja se prostire na 300.000 palmi na 11 četvornih kilometara. U  potpunosti okružen tisućama palmi, a poznat je i po izvozu datulja.

Posjetite i idilične gorske zaseoke Tamerzi i Chebiki koje su se smjestile u jednom od najstarijih gorja na svijetu – gorju Atlas, gdje možete uživati u ljepotama prirodnoga gorskog slapa i prekrasnih planinskih oaza.

U blizini grada nalazi se Chott El Jerid, najveće slano jezero u Sahari koje se prostire na čak 5 tisuća kvadrata  (neki mu pripisuju sedam tisuća), a nalazi se između Tozeura i Douza. Posjetite i zoološki te botanički vrt koji ostavlja bez daha.

Ne propustite posjet muzeju Dar Chraiet, ekstravangardnu repliku stare palače, koji sadrži kolekcije lončarstva, zbirke nakita, kostima i ostalih antikviteta, unutrašnjost tradicionalne tuniške kuće bogatijega sloja, a sam muzej je ujedno i umjetnička galerija.

Muzej je dio impresivnog kompleksa zgrada u kojem se nalaze i dječje atrakcije, a nikako ne smijete propustiti Dar Zaman u kojem je scenski prikazano 3000 godina tuniške povijesti. Za najmlađe, zanimljiv je dio La medina 1001 noć, tematski park s pregršt likova iz crtića.

Stari grad Ouled El Hwadef, izvrstan je primjer lokalnog rada od opeke gdje možete vidjeti jedan od najposebnijih i prekrasnim arhitektonskih stilova Tunisa.

Tozeurski palmerai – plantaža palmi, druga je najveća u zemlji s najmanje 2000 palmi koja se protežu na prostoru većem od 10 četvornih kilometara. Klasični je primjer oazne agrikulture, a najbolji način za istraživanje njezinih ljepota je pješačenje.
Na devama kroz vrata Sahare – Douz
Najjužnije odredište safarija je Douz kojeg nazivaju i vratima Sahare, gdje možete iznajmiti svoju devu i jahati po pustinjskom pijesku do prave pustinjske oaze.

Zalazak sunca i jahanje na devi za koju Arapi imaju više od 100 različitih imena, (najpopularniji izraz je ‘pustinjska lađa’) jedinstven je doživljaj koji se pamti cijeli život.  Nakon jahanja deva možete napuniti bočicu finim saharskim pijeskom, koji je toliko sitan da izgleda poput pudera. (današnja pustinja nekad je bila najveća žitnica moćnog Rimskog carstva).

Svakodnevni život u tom pustinjskom dijelu sveo se na nekoliko oaza, no riječ je o pravim malim gradovima sa velikim smještajnim kapacitetima. Ono što svakako upada u oko je nekoliko tisuća palmi datulja koje sprečavaju daljnji prodor pijeska.

Svaki četvrtak u Douzu se održava tjedni sajam koje posjećuju nomadi – uzgajivači deva, a događanje godine predstavlja Saharski  festival (kraj prosinca/ početak siječnja) za vrijeme kojeg možete vidjeti tipične plesove, utrke na devama te prikaze borbe. U trgovinama možete kupiti ‘saharsku’ odjeću, nakit te tipične cipele za pustinju.

Jedna od zanimljivih turističkih točaka svakako je Muzej Sahare, koji nudi kompletan uvid u pustinjski način života. Tu možete pogledati kolekciju narodnih nošnji, informirati se o uzgoju deva i pustinjskom bilju, te saznati zbog čega lokalne žene nose tetovaže kakve nose.

Matmata – dom tunižanskih Berbera
Berberi iz plemena Matmata su najstarije pleme na svijetu i prvi stanovnici Afrike koji su se pred napadima Arapa povlačilo u planine, bježeći od nasilne islamizacije, a područje u kojem su su pronašli utočište i iskopali svoje nastambe u mekanom vapnencu nazvano je Matmata.

Berberi i njihov način života predstavljaju turističku atrakciju što im je i jedini izvor prihoda. Njihove “kuće” su ukopane duboko u stijene i na taj način se ljeti štite od vrućine, a zimi od hladnoće.

Žive od uzgoja stoke, poljoprivrede – imaju nešto maslina, palmi, smokava, paprike za harissu, a žito siju samo nakon što padne kiša. Beru i travu alfa od koje izrađuju prostirke, konopce, užad, košare.

Stanovnici su iskopali svoje nastambe u mekanom vapnencu; najprije se kopa unutarnje dvorište, zatim prolaz prema jednoj padini brda pa prostorije.Unutrašnje je dvorište obično okruglo i iz njega se ulazi u ostale prostorije – spavaću  sobu, kuhinju, staju, spremište. U tim je prostorijama pod zemljom ista temperatura ljeti i zimi; ljeti štiti stanovnike od nesnosne vrućine, a zimi od hladnoće. Vrućina se u tim nastambama podnosi bolje nego u betonskim kućama.

U centru Matmate je mali hotel, sagrađen u istom stilu kao i nastambe – pod zemljom. Poznat je kao boravište filmske ekipe na čelu sa Stevenom Spielbergom koji je na području Matmate snimao film Rat zvijezda.

Desetak kilometara prije stare Matmate nalazi se naselje Matmata Nouvelle ili Nova Matmata. Gradnju ovog naselja financirala je vlada da bi preselila stanovništvo iz podzemnih nastambi u “normalne” kuće, i to nakon velikih kiša koje su pogodile cijeli južni Tunis 60-ih godina prošlog stoljeća. Većina stanovnika ipak je ostala u staroj Matmati.

EL DJEM – najveći amfiteatar u Africi

Amfiteatar u El Djemu izgradio je rimski prokonzul Gordijan po uzoru na rimski Koloseum između 230. i 238. godine. Amfiteatar je eliptičnog oblika, a u ono vrijeme mogao je primiti oko 30 tisuća gledatelja. To je bio šesti po veličini amfiteatar u rimskom carstvu, dužine 138 metara, širine 114 metara te visine 30 metara.

Danas je ta monumentalna građevina odlično očuvana te uređena,  a koristi se svakodnevno i u običnom životu: tu se održavaju kazališne predstave, kino projekcije i koncerti klasične glazbe, a na njegovoj je lokaciji  sniman i veliki filmski hit Gladijator s Russellom Croweom u glavnoj ulozi.

Za turiste je posebno atraktivan prolazak kroz podrumske prostore gdje su nesretni gladijatori i žrtve čekali svoj posljednje trenutke prije borbi.

Idealno vrijeme za posjet ovom velebnom zdanju je predvečerje, u zalazak sunca kada je cijela unutrašnjost amfiteatra obasjana zlatnom svjetlošću što će na vas ostaviti snažan dojam.

Ako vaše razgledavanja Tunisa nije organizirano putem agencije, El Djem možete posjetiti taksijem iz Mahdie, Soussea i Sfaxa ili se ukrcati na vlak.

Prije nego što razgledate druge ostatke drevnog grada Thysdrus, sada poznatog kao El Jem, preporuča se i posjet El Jam Muzeju.

U njemu možete vidjeti brojne arhitektonske elemente koji pripadaju vrhunskim vilama i ostalim građevinama grada, a posebno je dojmljiv raskošan mozaik podova koji potječe još iz rimske antike. Muzej je sagrađen na mjestu rimske vile i reproducira njegov izgled: središnje dvorište s Peristilom koji vodi dalje u sobe gdje su izložene skulpture, mozaici, keramika i druge povijesne zanimljivosti. Muzej vodi direktno u “arheološki park”, koji predstavlja ostatke nekadašnje vile.

Što se tiče šopinga na ovom području, ako ikako možete, suzdržite se od te aktivnosti, jer je dosta skupo, a prodavači slove kao najnasrtljiviji u Tunisu.

Izlet u Saharu – otkrijte avanturistički duh u sebi!

Ako odete u Tunis, nikako nemojte propustiti izlet u Saharu. Na njemu ćete vidjeti i doživjeti stvari koji se ne zaboravljaju tako lako te probuditi u sebi avanturistički duh željan novih izazova i adrenalina.

Sahara će sve avanturiste ostaviti bez daha

Prilikom obilaska Sahare posjetit ćete El Jem u kojem se nalazi treći najveći amfiteatar na svijetu. Vrata u pustinju otvorit će vam  Douz, odakle vas u nepregledne pješčane divljine  mogu odvesti deve. Još jedna velika turistička atrakcija je slano jezero Chott El Jerid, te slana pustinja s tipičnim termalno – slanim izvorima.

Nemojte propustiti ni off road vožnju džipovima koji će vam dići adrenalin do maksimuma, ‘divljajući’ po pješčanim dinama, a ni posjet svemirskom selu iz filmskog megahita Star Wars. Želite li uživati u netaknutim gorskim oazama, posjetite Chebiku i Tomerzu koje su navodonjene izvorskom vodom gorja Atlas. U Tunis otputujte ako volite miris jasmina, šetnje uz duge pješčane plaže, te ako želite u sebi probuditi avanturistički duh odlaskom na safari.

Vožnja džipovima kroz pješčane dine prava je adrenalinska poslastica

Prije same Sahare brojni turisti posjećuju berberska naselja koja su poslužila kao sjajna kulisa za velike filmske hitove Ratovi zvijezda, Monty PythonovLife of Brian (u Monastiru i Sousseu) te Engleski pacijent.

Berberi su prastanovnici Tunisa koji još uvijek žive nekadašnjim životom na samom rubu Sahare, u svojim podzemnim nastambama u brdima, u kojima se pokušavaju sakriti od temperatura koje vani prelaze i 45 stupnjeva. Prilikom posjeta nekoj od nastambi na samom ulazu dočekat će vas, simbol ribe i Fatimina ruka sreće, a domaćini će vam bez ikakvih problema dozvoliti slikanje svih prostorija i ukućana, naravno, uz nezaobilaznu napojnicu.

Travel Channel – Julian & Camillas Worlds Odyssey – Tunisia

Karakteristike Tuniške kuhinje

Kuhinja Tunisa razvijala se vjekovima pod utjecajem različitih kultura, civilizacija i naroda. Stjecajem okolnosti mnogi koji su kročili na tlo Tunisa ostavili su i svoj trag u tuniskoj prehrani. Masline i vino u doba antike donijeli su Grci, mnogo godina kasnije vinogradarstvo su oživjeli Francuzi, koji su Tunižane naučili na bijeli kruh i kavu s mlijekom. Arapi su im darovali kavu i aromatične orijentalne začine, a po ugledu na turske, mnoge su tuniske slastice jako slatke i jako kalorične.

Tunis je četvrti najveći proizvođač maslinovog ulja na svijetu.

Zahvaljujući nomadima Berberima, u Tunisu je izvorno nastao i nadaleko i naširoko poznati specijalitet cous-cous. Jelovniku Tunisa svoj su pečat dali i Feničani, Rimljani, Židovi, Španjolci i Talijani, među kojima su bili i oni s ne tako daleke Sicilije, koji su ih naviknuli na makarone te njihovi susjedi Alžirci i Libijci. U takvim se povijesnim okolnostima razvila vrlo raznolika, upečatljiva, aromatična i nadasve ukusna kuhinja u kojoj se primarno prepoznaje snažan utjecaj arapske, sjevernoafričke, berberske i mediteranske kulinarske tradicije.

U priobalnom području dominiraju laganija mediteranska jela temeljena na ribi i plodovima mora. U sjevernom djelu, u plodnim dolinama rijeka i nižeg gorja, na njivama i nasadima u kojima je razvijeno ratarstvo, uzgoj povrća i voćarstvo, u kuhinji se koristi raznoliko voće, povrće i začini. Na jugu, u pustinjskom dijelu dominira berberska kuhinja, pa se živi od stočarstava, odnosno mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda te posebno datulja koje se uzgajaju u oazama. No, bez obzira na regiju, kuhinja se bezuvjetno temelji na kvalitetnim i svježim namirnicama kojih zahvaljujući podneblju u Tunisu ima u izobilju. Općenito se koristi mnogo maslinovog ulja (Tunis je četvrti najveći proizvođač maslinovog ulja na svijetu) koje se osim za kuhanje upotrebljava i za čuvanje namirnica te brojni začini, papar, kumin, šafran, cimet, anis, muškatni oraščić i svježe začinske biljke, peršin, korijander, menta i češnjak.

Vrlo su popularne i mješavine začina, posebno harisse, paste na bazi čilija koja se dodaje u doista brojna jela. U upotrebi su žitarice, posebno pšenica i ječam, a među raznolikim povrćem posebno je omiljena rajčica, mrkva, krumpir, slanutak, grah, paprika, a od voća naranče, datulje, marelice, grožđe, nektarine, lubenice, dinje, kaktus voće i nar. Voće, posebno datulje, bademi i grožđe ne koriste se samo za spremanje slastica, nego i za različita pikantna jela u kombinaciji s povrćem, mesom i začinima. Od mesa, na jelovniku su najčešće janjetina, ovčetina, junetina te meso koza i piletina, na obali riba i morski plodovi, a u pustinji još i meso deva te tradicionalno zmija.

Svakodnevne prehrambene navike

U Tunisu hrana ima važnu ulogu. Između ostalog kuhanje je pitanje ponosa, a hrana se veže i uz zaljubljenost, pa vlada uvjerenje da su neukusni i nezačinjeni obroci jasan znak muškarcu da je ljubav njegove žene počela jenjavati. Stoga Tunižani jedu rado i dobro, a kako su svjesni da dobre hrane nema bez dobrih namirnica, za njih je njihovo biranje i kupovanje važno baš kao i njihovo pripremanje i kuhanje. Kako uvažavaju samo svježe i prvoklasne namirnice, odlazak na tržnicu dio je njihova svakodnevnog života (i danas rijetko koje domaćinstvo ima hladnjak ili ledenicu!). Zanimljivo je da su na tržnicu, za koju zbog neopisive gužve treba imati mnogo vremena i strpljenja, još ne tako davno isključivo odlazili muškarci. Stoga i dan danas mnogi muškarci kad imaju slobodnog vremena odlaze u potragu za najboljim i po cijeni, najpovoljnijim namirnicama. No, osim što se dobro jede, u Tunisu se jede i obilno, pa je na tržnici nezamislivo kao kod nas kupiti glavicu češnjaka i dvije mrkve, već se sve, pa čak i začini, nabavlja na kile. No, iako se svakodnevno priprema svježa hrana od svježih namirnica, jela koja zahtijevaju dužu i kompliciraniju pripremu spremaju se samo za vjerske blagdane, posebno Ramadan i druge svečanosti. Na svakodnevnom stolu stoga su jednostavna jela, različiti složenci, uglavnom s povrćem i različite salate. Uz svaki obrok serviraju se lepinje, a pod francuskim utjecajem i bijeli kruh te mineralna voda. Inače, vrlo jeftin kruh koji je u ponudi od kolonijalnih vremena vrlo je omiljena namirnica koja se premazana harissom, pastom na bazi čilija, jede i za doručak te tijekom dana kao mali obrok.

Mnoge obitelji ujutro jedu ječmenu kašu sa šećerom, u priobalju kruh, maslinovo ulje (ulje se pije i na čaše) i masline, a u oazama datulje s maslacem i mlijeko. Svježe mlijeko je ujutro uobičajeno i u drugim područjima. Kupuje se svakodnevno, pa je na tržnici ujutro najveća gužva baš tamo gdje se ono prodaje. Pod snažnim utjecajem kolonijalnog doba i Francuza za doručak se uvriježila i kava s mlijekom ili čaj, kruh baquette s maslacem i marmeladom i croissant. Za vrijeme jela tradicionalno se sjedi na podu na kožnatim jastucima za malim niskim drvenim stolom. Jede se iz zajedničkog tanjura, prstima i uz pomoć lepinje koja zamjenjuje pribor, a najviše se koristi za umake. No, uz tradicionalni, uobičajeni je i zapadnjački način sa zasebnim tanjurima i priborom za jelo.

Za blagdanskim stolom

Za blagdane, posebno Ramadan koji traje cijeli mjesec te velike državne i obiteljske svečanosti (svadbena svečanost traje najmanje četiri dana!), žene su u potpunosti okupirane spremanjem hrane i kuhanjem. Za svečanosti i blagdane služi se veći broj jela među kojima su i ona vrlo komplicirana, pa blagdansko kuhanje zahtijeva mnogo truda, strpljenja i vremena. Kako se k tome osim za ukućane kuha i za goste, u kuhinji se boravi od ranog jutra pa gotovo do zalaska sunca. Osim toga, ni jedno jelo se ne sprema i ne kuha unaprijed, već isključivo na dan kada će se jesti od svježih namirnica. Primjerice, tipični blagdanski jelovnik započinje s nekoliko predjela (Mezze) među kojima su obavezno punjene datulje koje se jedu uz čašu hladnog mlijeka. Potom slijedi juha, najčešće chorba, juha od leće i janjetine, klasično predjelo brik, lisnato tijesto punjeno različitim nadjevima te različite salate koje se poslužuju s nekoliko vrsta finog kruha. Zatim na red dolaze glavna jela među kojima su nezaobilazni različiti složenci od mesa, povrća i voća i posebno obrađenih i skuhanih žitarica cous-cous te jela od mesa s roštilja. Na kraju dolaze slatka jela, uglavnom različita punjena tijesta pržena u dubokoj masnoći, kao i slatki couscos. Za redom jako slatke, jako začinjene i jako kalorične slastice bez kojih nema svečanog blagovanja koriste se najfiniji sastojci i začini, med, marcipan, pistacije, vodica od latica ruže i cvjetova naranči, bademi, orasi i datulje. Blagovanje završava turskom kavom i čajem od metvice, uz koje se poslužuju bademi, pinjoli ili pistacije.

Tradicionalno, za neke se velike svečanosti i blagdane u obitelji kolje janje. Kako je janje vrlo skupo, životinja se iskoristi do maksimuma. Meso koje se ne iskoristi za spremanje jela koje će se blagovati u svečanoj prilici (glava na ražnju je poseban specijalitet) nareže se na trake i suši na suncu, od kože se šivaju jastuci za sjedenje, a od krzna prekrivači. Nadalje, za blagdane je obavezan i nacionalni specijalitet cous-cous koji se za tu priliku sprema i s 15-tak vrsta umaka spremljenih od različitih vrsta povrća, voća i mesa. Cous-cous se kuha u posebnoj posudi koja se naziva couscousiere u kojoj se meso i povrće kuha u donjem, a žitarice, odnosno cous-cous, u gornjem. Naravno, u svečanim prilikama uz jelo idu i muzika i ples. Omiljena zvučna kulisa na svečanim blagovanjima je primjerice malouf, vrlo stara, nježna instrumentalna muzika s pjevanim dijelovima koja se temelji na magičnom spoju arapske i andaluzijske tradicije. Kako su Tunižani vrlo gostoljubiv narod, jedna od najvažnijih uloga domaćina je da goste za stolom nudi i potiče da što više pojedu. Iako gosti iz uljudnosti moraju udovoljiti domaćinu, kada stvarno više ne žele ili ne mogu jesti, trebaju mu uljudno zahvaliti i dati do znanja da im je jelo jako prijalo riječima El-Hamdullah (hvala Bogu). Zanimljivo je da se u Tunisu aromatični okusi i mirisi hrane isprepliću s opojnim mirisima malih buketića svježih cvjetova jasmina koji su znak dobrodošlice i gostoljubivosti.

Tradicionalna jela
  • Baklawa – vrlo tanki listovi tijesta nadjeveni maslacem, sušenim voćem i pistacijama te izdašno natopljeni medom, limunovim sokom i začinima,
  • Bouza – puding sa sušenim voćem i bademima, orasima i sezamom,
  • Brik – tijesto punjeno jajima, tunjevinom, mesom, krumpirom, piletinom ili račićima, umočeno u jaja i prženo u dubokoj masnoći koje se servira s limunovim sokom,
  • Chakchouka – složenac od povrća, najčešće rajčice, krumpira i paprike,
  • Chorba – juha od leće
  • Cous-cous – posebno obrađena drobljena zrna pšenice koja se kuhaju na pari zajedno s umacima od različitog povrća, voća, mesa i začina te obaveznom harissom, pastom od čilija,
  • Doigts de fatma – predjelo od tankog tijesta mesom ili ribom i prženo u dubokom ulju,
  • Filfil mahchi – paprike punjene rižom,
  • Ghrayba – pecivo od brašna slanutka, šećera i maslaca,
  • Harissa – pasta, umak od čilija, maslinovog ulja, češnjaka, korijandera i soli, a ponekad i s dodatkom mente, limunovog soka i octa,
  • Hourva – pire od mrkve, maslina i kapara začinjen češnjakom, maslinovim uljem i octom,
  • Lablabi – aromatična juha od slanutka začinjena limunovim sokom i kuminom uz koju se služi domaći kruh tabouna,
  • Makroudh – mali okrugli ili trokutasti kolačići od grisa punjeni pastom od datulja i namočeni u medu mechoufa – salata od povrća pečenog na roštilju, rajčice, paprike, čilija, luka i češnjaka, začinjena maslinovim uljem, limunom, kuminom, paprom i soli, često garnirana kaparama, tunjevinom i sjeckanim kuhanim jajima,
  • Melouchia – zeleni umak od istoimene biljke
  • Ojja – jelo od pečenog povrća s jajima, mesom, ribom ili plodovima mora,
  • Ojja merkuez – poširana jaja u umaku od rajčica i ljutih papričica s malim kobasicama,
  • Sepia farcis – punjene lignje u umaku od rajčice,
  • Salat tunisienne – salata od rajčice, papričica, tunjevine, luka i maslina,
  • Tahine ili tajine – musaka od mesa, kuhanih jaja i krumpira ili drugog povrća.
Tradicionalni napitci

Među tradicionalnim napitcima Tunižana je The a la menthe, jako sladak zeleni čaj koji se kuha sa svježim listićima metvice i servira u malim čašama. Među omiljenim napitcima je i jako vruća, jako jaka i jako slatka turska kava, Cafe Turc. Osim turske kave, raširena je i kava s mlijekom koja se uvriježila u kolonijalnom razdoblju te Mokka, jaka kava aromatizirana vodicom cvjetova ruže ili naranče.

U Tunisu se uz čaj i kavu često služe pistacije, pinjoli i bademi. Muškarci tradicionalno osim kod kuće u kavi i čajevima, ali i u druženju, pušenju voćnog duhana i igranju domina uživaju i u brojnim kafićima u kojima za žene nema mjesta. Kako su u Tunisu brojni termalni izvori od kojih neki potječu još iz doba antičkog Rima, mineralna voda je napitak koji ima dugu tradiciju, pa se servira i pije uz svaki obrok jer voda iz vodovoda nije za piće. Među najpoznatijim vrstama mineralne vode su Aingarci, Safia i Melliti.

U Tunisu su osim internacionalnih osvježavajućih pića omiljeni i svježe istisnuti voćni i povrtni sokovi, najčešće naranče i mrkve. Kako u Tunisu za razliku od ostalih muslimanskih zemalja alkohol nije pod strogom zabranom zbog razvijenog turizma, u velikim gradovima i turističkim centrima, osim za velike vjerske blagdane, nude se i brojna alkoholna pića. Tunis je poznat i po izvornim rakijama i likerima. Među omiljenima je Boukha, rakija od smokvi, Anisette, rakija od anisa, LaghmiThibarine, rakija od palme, liker od datulje i Cedratine liker od aromatičnog bilja. Među tipičnim napitcima je i pivo, posebno omiljena Celtia, koje se pije jako hladno.

Tunis ima vrlo razvijeno vinogradarstvo koje svoje korijene ima još u doba antičkog Rima, a obnovili su ga Francuzi u kolonijalno doba. Danas iz vinograda koji su smješteni uglavnom na sjeveru zemlje dolaze ne samo vrlo kvalitetna vina kontroliranog porijekla, već i ona vrhunska. Među cijenjenim vinima su bijeli Chardonnay, crni Magon, Chateau Feriani, Cabernet Sauvignon i Merlot, rose Chateau Mornag, Clos de Thibar i Clairet de Bizerte te aperitivno vino Muscat de Kelibia.

Uz gore navedana jela od kojih  sam vecinu  probao  isprobajete i ova.  Zbilja su ukusna… mmmmm 🙂
 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s