BLUES DO KOSTI
Etta James
vokalistica je duboka izražajna glasa, biografije kakvu ćemo teško pronaći čak i
u specijaliziranoj blues-literaturi. Javlja se na blues i jazz-sceni početkom
šezdesetih godina, i to najprije u radijskim emisijama. S druge strane, žena je
to koja kao da se iz nekih razloga boji vlastite popularnosti, gotovo da krije
podatke o sebi, o čemu piše i veliki ljubitelj bluesa Martin Scorsese, koji
između ostalog dobro zaključuje: »Čak i ako nikada niste pročitali biografiju
Ette James, njezine će vam interpretacije reći sve.« Tako i ovaj, za sada njezin
posljednji, album to u potpunosti potvrđuje. Njezin je glas sada još za nijansu
dublji i oporiji, što za izvođenje bluesa i nije neki nedostatak. Izvodeći
dva-naest skladbi u autorskom rasponu od Roberta Johnsona, Johna Leeja Hookera i
Sama Lightin’a Hopkinsa, preko Elmorea Jamesa i Willieja Dixona do Howlin’a
Wolfa i Roosevelta Sykesa, Etta James repertoarno zaokružuje dosta široko
razdoblje bluesa. Među ljubiteljima jazza i bluesa rado upotrebljavana sintagma ploča
bez slabe stvari može se bez daljega primijeniti i na disk Ette James Blues To
The Bone. Njezin blues doista prodire do kosti.
maRin 