Smještena na obalama moćnog Dunava, na svojoj istočnoj strani ‘pokazat’ će vam povijesnu gradsku jezgru s kulturno-povijesnim građevinama, dok je sa zapadne strane noviji dio grada, poznat kao Petržalka, koji ćete najlakše prepoznati po brojnim neboderima i stambenim blokovima.
Kroz povijest je često mijenjala ime, Prešporok (na hrvatskom Požun) i Istropolis, dok je današnji naziv služben od 1919. godine. Za njega jedni kažu da ‘dolazi’ od imena češkog vladara Bretislava, a drugi od Braslava, kneza povijesne Panonske Hrvatske.
Više od 200 godina je bila čak i glavni grad Ugarske, čijih se 11 kraljeva okrunilo u gotičkoj katedrali sv. Martina (Dóm sv. Martina), a na čijemu se vrhu od 85 metara nalazi golema kruna sv. Stjepana teška 300 kilograma!
Što posjetiti u Bratislavi:
Najpoznatija znamenitost je Bratislavský hrad, stari dvorac koji se nalazi 100 metara iznad Dunava, kojemu povijest seže sve do 10. stoljeća. Mnogi ga zovu ‘naopačke okrenutim stolom’, zbog karakterističnog oblika kula na rubovima dvorca. Sjeverozapadna kula zove se ‘Draguljna kula‘, jer su se u njoj čuvali kraljevski dragulji, u vrijeme dok je bio kraljevska rezidencija, a njegov najpoznatiji stanovnik Marija Terezija. Danas se u njemu nalazi dio Slovačkog narodnog muzeja.
Ispred Hrada imate odličnu priliku za prošetati se parkom koji ima predivan pogled na grad i okolicu, ali i Dunav, preko kojeg prelazi Nový most, na čijem vrhu se nalazi NLO restaurant (www.u-f-o.sk), koji je ime dobio zbog svog oblika sličnog letećem tanjuru.
Stari dio grada nije velik, pa se lako i brzo obiđe. 51 metar visok Mihaelov toranj (Michalská brána) jedina je očuvana promatračnica iz gradskog obrambenog sustava, a današnji izgled obilježava kip sv. Mihaela u borbi protiv zmaja. Tu se nalazi i izložba oružja iz Gradskog muzeja, kao i ‘točka nultog kilometra’, s upisanim udaljenostima 29 metropola.
Glavni trg (Hlavné námestie), nalazi se svega par minuta hoda od Bráne, a krasi ga Rolandova fontana (poznata i kao Maksimilijanova fontana), za koju legenda kaže da se kip na njenom vrhu u večeri sa Stare na Novu Godinu okrene na suprotnu stranu, kako bi pozdravio ‘stare junake koji su u prošlosti branili grad’. Ovdje se u zimskom razdoblju održava i Božićni sajam, ispred zgrade Stare vijećnice (Stará radnica), koji kao i svi takvi sajmovi u srednjoj Europi ima prepoznatljivi ‘štih’, a u samoj Vijećnici se nalazi i najstariji slovački muzej.
Trg je inače pun tradicionalnih kavana u bečkom stilu, s odličnom ponudom kolača i torta, što je odlično za doručak, pogotovo ako preferirate ispijanje kave dok se grad još budi.
Tu ćete vidjeti i Napoleonovog vojnika naslonjenog na klupu, jednu od nekoliko novih statua koja je uz Čumila, radnika što proviruje iz obližnjeg šahta, Paparazza, koji vas čeka iza ugla, ili Schöner Nácija, koji vas pozdravlja sa spuštenim šeširom, postala zanimljiva karakteristika ovoga grada.
Na Glavni trg ‘naslanja’ se Franjevački trg (Františkanske námestie), na kojemu su isusovačka crkva Navještenja Isusova te franjevačka crkva iz 13. stoljeća, jedna od najstarijih u gradu.
Uz te dvije, poznata je i crkva sv. Elizabete ili Plava crkva, koje je ime dobila po netipičnoj boji vanjske fasade.
Od znamenitosti treba još spomenuti Slovačko narodno kazalište (Slovenské národné divaldo) s kraja 19. stoljeća, koje pomalo podjeća na riječki HNK,
Grasalkovičevu palaču (Grassalkovičov palác) iz 1760-ih, danas sjedište slovačkog predsjednika,
te klasicističku Nadbiskupsku palaču na čijoj fasadi možete vidjeti 150 kilograma težak željezni biskupski šešir, a čiju unutrašnjost, po uzoru na Versailles, krasi prekrasna ‘Dvorana zrcala‘.
Gastronomija u Slovačkoj :
Karakteristike kuhinje:
Kao i gotovo sve europske zemlje, slovačka je kuhinja kroz stoljeća u svemu primala utjecaje svojih zemalja susjeda (Češke, Poljske, Mađarske, Austrije i Ukrajine), pa tako i u gastronomskom smislu. Iz tog “europskog lonca” ipak su se izdvojili specifični specijaliteti slovačke kuhinje.
Kao dio bivše mađarske države, bila je pod velikim utjecajem rimske kulture, a karakteristike zapadnoeuropske kulture pojačali su kolonisti.
Najsličnija češkoj, slovačka se kuhinja ipak razlikuje većom upotrebom začina, po čemu je zapravo slična mađarskoj, čije je gulaše također prigrlila i lagano prilagodila. Od mesa je najučestalija svinjetina (odresci, rebrica, koljenica, jetra). Poznati Szegedinsky gulaš također se sastoji od svinjetine, kiselog kupusa, začina i kiselog vrhnja. Palačinke od krumpira punjene svinjetinom (zemiakove placke) vrlo su zasitne i začinjene. Najpopularnija je ipak pohana svinjetina – vyprazany bravcovy rezen.
Osim svinjetine i govedine, dosta se jede i piletina (pohana, pečena ili kuhana), puretina (pureća prsa pripremljena na jedan od sljedećih načina: pržena i punjena šunkom i sirom, s voćem, ili prepečena). Sezona pačetine i guske je u jesen, a njihovo se meso poslužuje s knedlicama, palačinkama s mašću i kuhanim kupusom.
Iako uvezeni morski plodovi polako osvajaju slovačko tržište, od ribe prevladavaju šaran i pastrva uzgojeni u Slovačkoj. Šaran je obavezan na božićnom meniju: pržen, pohan, s orasima, češnjakom ili u pivskome tijestu. Pastrva se peče ili puni nadjevima od badema, šunke i sira, ili se poslužuje jednostavno kuhana.
Začinjena i pikantna jela uravnotežuju se prilozima u obliku knedli, mesnih okruglica, krumpira na sto načina, riže (poslužuje se sama ili začinjena šunkom, curryjem, graškom ili gljivama), gljiva i tjestenine. Tipična slovačka kuhinja uključuje i brojne varijante kozjega sira (ostipok, hyncica, korbacika i, najpoznatiji, Liptovska Bryndza (sir s paprikom).
Evo i nekoliko karakterističnih jela slovačke kuhinje:
- Kapustnica – tradicionalna juha od kupusa i dimljene kobasice, ponekad s gljivama, a u božićno vrijeme i suhim šljivama; često se poslužuje s pečenim ili kuhanim knedlama. U svatovima se jede u ponoć kako bi gostima vratila snagu.
- Cibulova juha – juha od luka i komadića raznih vrsta mesa.
- Bryndzove halušky – knedlice od krumpira u topljenom kajmaku od ovčjega mlijeka posute popečenim kockicama slanine.
- Studenne predjedla – hladna predjela: šunka, dimljena kobasica, salama i sezonsko povrće.
- Vyprazane rezne – prženi odresci (svinjski ili goveđi), jedno od najpopularnijih slovačkih jela, jede se uz pečeni ili pire krumpir i sezonsko povrće.
- Punjene paprike – tradicionalni specijalitet, paprike punjene mesom i rižom u umaku od rajčice.
- Fazulova polievka – juha od graha i korjenastog povrća, može joj se dodati dimljena svinjetina.
- Cesnakova polievka – juha od češnjaka i piletine, s peršinom i jajem.
- Halaszle – juha od nekoliko vrsta ribe i paprike, vrlo začinjena.
- Sunkova rolka s chrenovou penou – kriška šunke punjena umakom od hrena.
- Ostiepok – dimljeni sir pečen sa šunkom.
- Salate: miješana, od kupusa, rajčice, krastavca.
Popularniji slovački desert su palačinke: punjene džemom (s lekvarom), sladoledom i čokoladnim umakom (so zmrzlinou a cokoladou), svježim sirom i grožđicama (s tvarohom a hrozienkami), s orasima, čokoladnim umakom i šlagom (s orechami, cokoladou a slahackou); ponekad prelivene alkoholom i flambirane (uglavnom u restoranima).
Gule ili parene buchty su žemljice punjene džemom i kuhane na pari. Tjesteninu s makom, rastopljenim maslacem i šećerom (sulance) naročito vole djeca. I ovdje se jedu štrudle, najčešće punjene jabukama, te razni kolači i torte (sa sirom, voćem, medom), sladoledni kupovi, voćne salate i kompoti.
Autohtona pića: pivo Zlatni fazan, rakija Demanovka, koja se radi od dvadesetak vrsta trava, šljivovica, borovicka (rakija od smrekinih bobica).
maRin 