Prisutnost

Budite prisutni. U svakoj sekundi svoga života budite prisutni. Jer zato ste i stigli ovdje. Ne da gledate tuđe živote i stvarate mišljenja, niti da dopuštate drugima da zaviruju u vaš. Stigli ste da živite svoj život, ma kakav on bio.

Jedina mogućnost da to izvedete je da budete prisutni u njemu. Kroz igru, smjeh, plač ili tugu. Kroz sve to provlači se ona ista energija koja je bila prije ovog života i koja će biti nakon njega. Ona ista energija koja kroji svaku vašu misao, svaki vaš pogled, svako zapažanje ovog ili nekog drugog svijeta. Ta energija ste vi. I sve dok ste svjesni nje hodate putem na kojem vam ona pokazuje strelice koje vas upućuju na skrovita mjesta sa znanjem, mudrošću i svim onim što vas može dovesti do višeg nivoa shvaćanja.

Tada to shvaćanje i uvide koje ona donosi možete iskoristiti za zidanje novih prepreka koje si sami postavljate kako bi se nakon svake osjećali pobjednički. Ali pobjednički u smislu sreće i zahvalnosti što vam je uopće pružena šansa za rast.

I nemojte imati očekivanja. Ni prema sebi ni prema drugima. Nemojte niti razmišljati o tim preprekama. Jednostavno djelujte iz dubine. Dopustite energiji od koje ste sazdani da vas vodi, jer ta energija ste vi. To je vaša bit, smisao postojanja.

Kada osjetite osmijeh na licu zahvalite mu se što je stigao, kada osjetite suzu kako klizi pozdravite ju toplo i sa srcem. Najbolji učitelji dolaze kada se tome najmanje nadate.
Pokušajte zaviriti unutar sebe i pogledati što se to krije u vama. Dobro pogledajte. Jer ako se dobro zagledate vidjet ćete svemir.

Učinak koji ovaj život ima za vas istovremeno je pun ljubavi ali i boli. I vi bi ste najviše voljeli kada te boli ne bi ni bilo, kada bi jednostavno jednog dana u potpunosti nestala. Ali sa njom bi nestale i sve vaše prilike. Vaša sreća bi ostala sa vama i tako bi prolazili dani, godine … i u jednom trenutku vi bi ste shvatili da ste na kraju jednog veselog puta. Ali i da je to-to. Kraj jednog veselog puta i ništa više. Nedostajali bi trenuci boli i trenuci svjesnosti. Nedostajalo bi znanje. I sreća koju bi ste u tom trenutku osjećali bila bi za vas isprazna.

Jer tamo od kuda vi dolazite sreća je nešto što je temelj vašeg postojanja, srž vašeg bića. Vi ne morate niti dolaziti na ovaj Planet samo kako bi ste uživali u sreći.

Vi dolazite po nova iskustva, a ona dolaze kroz situacije koje vaše biće prodrmaju u cijelosti. I u trenucima kada se još uvijek tresete i pitate «zašto i kako» vaš svijet počinje poprimati potpuno drugačije forme i na trenutak bljesak se pojavi u vašem biću. Trenutak rasta, shvaćanja, uvida.
A taj trenutak onda proizvodi sreću zbog koje ste došli. Ta sreća koja dolazi nakon što se vašim umom, tijelom i dušom prolije rast i znanje vas tjera da stalno iznova idete dalje i rastete.

Stoga kad sljedeći put osjetite suzu kako klizi ili bolni uzdah kako nailazi nasmiješite im se i zahvalite, kako bi ste drugačije i mogli dočekati tako velike učitelje nego sa smiješkom i zahvalnošću.