Ljubomora

Ljubomora je vjerojatno najnezrelija, najviše djetinjasta emocija od svih koje osjećamo. Dok iskustva straha, ljutnje, tuge, srama i slično mogu biti uzrokovana realnim vanjskim okolnostima i njima primjerena – mada se češće radi o mješavini realističnih i dječjih, pretjeranih osjećaja – ljubomora je utemeljena na pogrešnim, dječjim dojmovima o tome da nismo dovoljno dobri, da nema dovoljno ljubavi i pažnje te da naša vrijednost i samopoštovanje ovise o ponašanju drugih osoba.

Bit ljubomore je u strahu da smo manje vrijedni, da nešto s nama nije u redu, da netko drugi (možda potpuno nezasluženo, možda se bojimo da je zasluženo) dobiva ono što mi toliko želimo. Jedan od ključnih elemenata također je osjećaj da je ljubav i pažnja ograničena i da je nema dovoljno, odnosno ako je jedna osoba dobiva, netko drugi je mora izgubiti. Kao obrana od osjećaja manje vrijednosti, stvara se i ljutnja na osobu koja nam „oduzima“ ljubav, a često i na osobu čiju pažnju želimo.

Osobe koje su imale prilike od ranih nogu izgraditi osjećaj vlastite vrijednosti, dubok podsvjesni dojam da zaslužuju ljubav, bit će utoliko svjesnije da ne ovise o drugima da im to potvrde. Shodno tome, moći će se dobro osjećati u vezi sebe samih i zadržati pozitivna očekivanja od života i drugih ljudi, i u situacijama u kojima njima draga osoba pokazuje pažnju i interes i za druge. Neće imati potrebu da budu „jedini“ i „posebni“ toj osobi (dječje želje od roditelja) i prihvaćat će njezino zanimanje za druge ljude kao normalno ponašanje koje im ne mora nužno nešto oduzeti. Bit će svjesni da različite osobe možemo voljeti različitom ljubavlju. S druge strane, što manji osjećaj vlastite vrijednosti netko osjeća, što više straha od gubitka, praznine i stida, to će biti skloniji posesivnosti i ljubomori.

Ljubomora je proporcionalna i izravno povezana s negativnim dojmom o sebi i svojoj vrijednosti. No, to ne mora biti osviješteno i vidljivo prema vani. Mnogi ljudi nisu svjesni da ne vrednuju dovoljno sebe jer su te osjećaje potisnuli, pa možda i prekrili obrambenom arogancijom i željom za moći. Samopouzdano ponašanje ne znači nužno i samopoštovanje; bolji pokazatelj samopoštovanja je koliko istovremeno poštujemo i druge ljude. Loše mišljenje o sebi ne dopušta nam da imamo dobro mišljenje o drugima; štoviše, od tog osjećaja obično nastojimo pobjeći tako što ćemo omalovažavati druge.

Volimo li i cijenimo sebe, osjećamo li da zaslužujemo ljubav, očekivat ćemo da je prirodno i lako naći ljude koje ćemo voljeti i koji će voljeti nas. Možemo biti sretni i ako smo sami, pa i iskustvo napuštanja nećemo vidjeti kao „smak svijeta“. Također možemo imati više poštovanja, suosjećanja i razumijevanja za drugu osobu te joj biti spremni dati jednaku slobodu kakvu želimo za sebe.

Bit rada na rješavanju ljubomore je, dakle, rad na izgradnji osjećaja da smo vrijedni i zaslužujemo ljubav. Naravno, to donosi pozitivne pomake i na brojnim drugim područjima života.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s